Zlatooka, koristan kukac za biološku ravnotežu

O očuvanju biološke ravnoteže toliko se govori, ali ne čini se dovoljno. Osim vrsta koje nestaju valja zaštititi i vrste koje su tu kraj nas, ali u nedostatnom broju.

Razvojem poljoprivredne proizvodnje, povećanjem posjeda, nestajanjem remiza, staništa za korisne kukce i životinje, sadnjom ili sjetvom većih površina istog usjeva ugrožavamo biološku ravnotežu. Svjedoci smo i povećanog broja pojedinih vrsta štetočinja, a nažalost u rješavanju takvih problema često se rabe pesticidi.

Očuvanjem samo jedne korisne vrste bez očuvanja drugih u biološkom lancu ne postiže se mnogo. Korisni kukci i njihove male, ružne, često neobične ličinke od velike su va za čovjeka, ali nemaju svoj lobby. Boljim poznavanjem životnog ciklusa korisnih kukaca možemo pomoći njihovu očuvanju, ali i približiti ih ili unijeti u svoj vrt, voćnjak …

Među brojnim korisnim kukcima koji pomažu u borbi protiv štetnih upoznajmo zlatooku.

Prava je ljepotica među kukcima: ima vitko zeleno tijelo, dva para mrežastih krila, velike, zlatne, sjajne oči i duga ticala. I upravo zato je prijatelji prirode često spominju i smatraju biserom prirode, jer se svjetlost prilikom prolaska kroz njezina tanka krila prelijeva u paletu duginih boja.

Odrasle jedinke hrane se peludom, nektarom i mednom rosom. Ženka zlatooke položi do 350 jaja, koja na dugim nosačima postavi uvijek na naličje lista, najčešće u blizini kolonije biljnih uši. Jaja rado odlaže na grmovima divljih ruža – šipka, ali i na drugim vrstama gdje ima biljnih sokova.

Iz jaja se razviju ličinke, osobito korisne u vrtu jer se hrane biljnim ušima, jajima leptira i grinja, te štitastim ušima i resi . Tijelo ličinke crvenkastosmeđe, duljine 7-8 mm, a na bokovima ima dlake. Ličinka se intenzivno hrani i jača tijekom dva tjedna svoga razvoja i u tom razdoblju pojede između 200 do 500 biljnih uši, 500 jaja leptira ili 12000 jaja grinja.

U potrazi za hranom izravno kreće u “pljačkaški pohod”, zabadajući svoje u tijelo žrtve, od koje na kraju ostaje samo prazna košuljica. Tijekom razvoja ličinka zlatooke skuplja svoje nečistoće u tijelu i iz tog “građevinskog materijala” ispreda kokon koji priljepi na list. Preobražaj ličinke u kukuljicu, ovisno o temperaturi, traje 10 do 20 dana.

Godišnje ima dvije generacije: nakon prezimljavanja ženke zlatooke polažu jaja u svibnju i lipnju. Iz njih se razviju jedinke prve generacije, koje se u kolovozu množe, a nakon toga uginu. Mlade jedinke druge generacije u rujnu i listopadu traže zaštićeno mjesto za prezimljavanje. Nalazimo ih u pukotinama kore drveta, na krovištu, u štaglju ali i u stanovima. Nažalost, tijekom zimskog razdoblja zbog hladnoće vani ili topline u modernim stanovima ugiba do 90 % jedinki zlatooke.

U proljeće se može dogoditi da nedostatna brojnost biljnih uši ugrozi opstanak zlatooka. Zbog toga u vrtu treba njegovati bilje koje pomaže opstanku zlatooke: kamilicu, stolisnik, kopar i druge cvijetne vrste koje biljne uši rado nastanjuju. Zlatooke oslobađaju biljke od biljnih uši. Obitavaju u živicama, odakle polijeću u povrtnjak ili voćnjak.

Tijekom hladnog zimskog razdoblja za zimsku zaštitu potrebna su im staništa kao što su složena drva, vrtna kuća ili kućica za zlatooke.

Odjel entomologije i zaštite bilja Instituta za biljne bolesti Univerziteta u Bonnu, svojim je istraživanjem uspješno razvio drvene kućice za prezimljavanje zlatooke. Postavljanjem takvih kućica povećan je broj prezimjelih jedinki za 5 %. Kućice treba obojiti u crvenkastosmeđe tonove jer oni privlače zlatooke. U takvim kućicama mogu prezimjeti bubamare (postoje i posebne kućice za njih) i drugi korisni letači, da bi u proljeće smanjili prvi napad biljnih uši.