Vrsovnica ili dalmatinska rujnica

Vrsovnica raste kraj borova, najviše kraj alepskih, na moru, crnih na mediteranu, no proteže se i daleko u kopno u zajednicu sa šumskim borovima sve do Konjica, Samobora i šumadije.

Klobuk je veličine 6-18 cm, valovit, tanjurasto do gotovo Ijevkasto udubljen, ponekad i lapovit ili ekscentričan.

Kozica je za kišovita vremena sluzava, inače suha i kao stucanim staklom posuta. Sivkasto ili srebrenasto prljavobijele osnove, po kojo] se jače ili slabije javljaju narančaste, žute, ružičaste, violet i zelene mrlje odnosno zone.

Lamele ove gljive su prilično guste i tanke, silazne, u početku žućkaste, zatim sve tamnije ružičaste do vinskicrvene, većinom s ljubičastim refleksom; često pozelene.

Stručak je 3-7/1,5-3,5 cm, redovito kraći od širine klobuka; uglavnom valjkast te mesnate, žute ili svjetlolila boje, u vrhu brašnasto bijel, često većim dijelom i pozeleni; ima plitke jamice ravnog dna, tamnije od osnove, mahom riđesmeđe.

Meso je drobivo, krto, na prijelomu kao griz, bjeličasto do boje maslaca, no izlučuje, kao i lamele, zagasito krvavo, gotovo smeđecrveno mlijeko, a ne svijetlonarančastocrveno, kao mrkva. Nakon desetak minuta mlijeko poljubičasti. Okus je izrazito sladak,a miris voćni. Otrusina svijetložuta. Spore 7,5-10/6,5-8,5 miv umalo okrugle, s izoliranim bradavicama.

Od svih ostalih rujnica, s crvenim mlijekom je najukusnija, a izdvaja se svojim trenutačno, a ne tek stajanjem, tamnocrvenim mlijekom. Najbolja je na gradelama ili pržena, mlađi primjerci podobni su i za juhu no za pirjanje nikako nije.