Maglenka

3167

Maglenku je prvi opisao i imenovao njemački prirodoslovac August Johann Georg Karl Batsch 1789. godine. Smjestio ju je u rod Agaricus, a potom su je nakon dugog razmatranja mikolozi smjestili u rodove Lepista i Gymnopus.

Izvor: Wikipedia

U rod Clitocybe smjestili su je poštujući stroga pravila Međunarodnog kodeksa botaničke nomenklature (ICBN) 1871. godine. Danas se za maglenku koriste znanstveni nazivi Clitocybe nebularis i Lepista nebularis. Ime roda Clitocybe znači nagnuta glava, a ime vrste nebula se odnosi na izmaglicu, što se odnosi na boju klobuka. Lepista dolazi od latinske riječi koja označava pehar, a odnosi se na zrelu formu klobuka.

Rasprostiranje i stanište: pojavljuje se na trulom lišću u šumama četinjača i miješanim šumama Europe i Sjeverne Amerike. To je gljiva koja često dolazi u grupama, a nerijetko stvara i vilina kola, češće pod četinjačama.

Opis: maglenka je stapčara s listićima, klobuka promjera od 5 do 25 cm. Klobuk je u početku konveksan ili koničan, kasnije se izravnava i stvara se plitko uleknuće u središtu, a rub postaje valovit. Boja je kod većine primjeraka sivkasta do svijetlo smećkastosiva, a u središtu je obojenje koje podsjeća na tmurni oblak. Klobuci mladih primjeraka su često prekriveni tvorevinom nalik na bjeličasto brašno. Listići su bijeli, gusti i spuštaju se niz stapku. Stapka je visine od 6 do 12 cm i promjera od 2 do 3 cm. Glatka je, nešto malo svjetlije boje od klobuka, savijena na bazi, a vremenom postaje šuplja i lako lomljiva. Meso je bijelo, vrlo gusto i vodenasto. Spore su elipsoidne i glatke, a otisak spora je kremastobijele do blijedo žute boje. Clitocybe nebularis var. alba rijetki je varijetet bijelog klobuka.

Kemijski sastav i moguća primjena: iz plodnih tijela izolirani su nebularin, feniloacetna kiselina, purin, uridin, adenin, uracil, benzojeva kiselina i manitol. Prema južnokorejskim znanstvenicima nebularin je pokazao antifungicidnu aktivnost na gljivama vrsta Magnaphorthe grisea, Trichophyton menta i Trichophyton mentagrophytes, a fenilacetilna kiselina potencijalno inhibira rast vrste Phytium ultiumand i prokazuje umjerenu antifagnu aktivnost na vrstama Megnaphorthe grisea, Botrytis cinerea i Trichophyton mentagrophytes. Nebularin i još neke komponente antibiotski djeluju na određene bakterije roda Mycobacterium.

U Odjelu za biotehnologiju, koji djeluje u sklopu Instituta Jožef Štefan u Ljubljani, znanstvenici proučavaju mogućnosti primjene ove gljive kao potencijalnog pesticida, insekticida, pužomora, fungicida i baktericida.

Miris i okus: imaju sladak voćni miris, premda neke ljude podsjeća na miris repe, a neke čak na jak miris mačjeg urina. Okus nije izražen.

Vrijeme sabiranja: od rujna do studenog.

Jestivost: ne smatra se osobito kvalitetnom. Uvjetno je jestiva, što znači da se mora termički obraditi prije konzumacije, tj. kuhati u slanoj vodi oko 20 minuta. Ne preporučuje se ljudima osjetljivog želuca jer je teško probavljiva i uzrokovat će probavne smetnje. Neki je stručnjaci uopće ne preporučuju, budući da sakuplja teške metale zbog čega je bilo i slučajeva otežanog disanja. Oni koji se odlučuju pripremiti je kao obrok mogu soliti i marinirati mlade primjerke ili spraviti juhu.

Slične vrste: dosta joj je slična olovasta rudoliska, znanstvenog naziva Entoloma sinnuata, ali kod nje su listići najprije bijele, a na kraju crvenkaste i sive boje sa svilenkastim odsjajem i ne spuštaju se niz stručak.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.