Zumbuli se sade u jesen

200

Zumbul je tipična lukovičasta biljka koju svi ljubitelji cvijeća dobro poznaju. Potječe iz Male Azije, a poznata je u Europi još od 16. stoljeća.

Razlikuju se dvije osnovne vrste: rimski zumbul (Hyacinthus orientalis albulus) koji ima rjeđe raspoređene cvjetove na stapki, ima intenzivniji miris i može bit u bijeloj, ružičastoj i plavo-ljubičastoj boji, te holandski zumbul (H.orientalis) koji ima gusto zbijene cvjetove i može biti u bijeloj, krem, rozoj, crvenoj, ljubičastoj boji.

Zumbul se sadi se najčešće u vrt, tijekom jeseni. Lukovicu treba staviti na dubinu od oko 10 centimetara. Prigodom sadnje lukovica pazite da vam lijepo legnu, čvrsto ih utisnite u zemlju kako ne bi ostao zrak ispod lukovice koji kasnije može prouzročiti truljenje.

Razmak između lukovica bi trebao biti od 15-20 centimetara. Posadite ih na sunčanom mjestu i neka tlo bude bogato odležanim kompostom ili tresetom. Zumbuli vole osunčana staništa. Dobro uspijevaju i na prostorima koji su okrenuti prema sjeveru. Zemlja za njihov uzgoj treba biti lagana, s dosta humusa i pijeska. Zalijevajte je redovito, ali ne preobilno, jednom do dva puta tjedno, sve ovisno o tome uzgaja li se u vrtu ili tegli.

Zumbul cvate u travnju i svibnju. Ako ga se uzgaja kao sobna biljka može cvjetati i zimi. Koristi se na rubovima vrtova, za ukras gredica, kao lončanica ili za rez.

Svaku lukovicu zumbula moguće je uzgojiti kao vodenu biljku, odnosno cvijet koji raste iz vode. Nove hibridne lukovice, koje su razvijene upravo u ovu svrhu, čak su i lakše za uzgoj u vodi, a ljepota njihovog cvijeta ni po čemu neće zaostajati za cvijetom dobivenim na klasičan način. Nježni, živopisni cvijet zumbula najlakše je dobiti u posebnim vazama sa suženim grlom u kojem stoji lukovica, dodirujući vodu samo svojim dnom, na kojem se onda razvijaju brojne žilice preko kojih se biljka hrani.

Za uzgoj izaberite čvrstu, tešku lukovicu, koja u vazi može lako stajati, a da se ne mora pričvršćivati nečim. Ako ne možete naći specijalnu staklenu posudu za uzgoj zumbula u vodi, poslužit će i obična čaša u koju lukovica stane, a da između nje i stakla ne ostane mnogo prostora. U posudu možete dodati nekoliko centimetara oblutaka i njima učvrstiti lukovicu.

Dolijte vodu u posudu, samo toliko da jedva dodiruje lukovicu, jer bi inače mogla prouzročiti truljenje lukovice. Dodajte vodi punu žlicu drvenog ugljena, što će održati njezinu svježinu. Ako se voda zamuti ili pozeleni, zamijenite je svježom vodom, kojoj ćete dodati još drvenog ugljena i nekoliko kapi kućnog izbjeljivača.

Smjestite staklenku s lukovicom u taman i prohladan prostor, na temperaturu od 4 do 5ºC, a ako u kući nemate takvu prostoriju, možete je smjestiti i u hladnjak. Uskoro ćete ugledati prve korjenčiće, a nakon tri tjedna oni će se dovoljno razviti da staklenku s lukovicom zumbula možete premjestiti na toplo, osunčano mjesto, ali bez izravnog sunca. Uskoro će se pojaviti zeleni pupoljci, a za oko šest tjedana i prvi cvjetovi. Ako cvjetovima želite produžiti vijek trajanja, možete to učiniti tako da staklenku preko noći premještate na hladnije mjesto.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.