Podjela ruža

Ruža je od davnina stalni čovjekov pratilac. Podrijetlo joj se gubi u dalekoj prošlosti, a fosilni ostaci svjedoče da su ruže bile prisutne u Europi, Aziji i Americi prije čak četrdeset milijuna godina.

Međutim, uzgoj ruža počeo je prije najmanje 5000 godina, što se uočava iz ostavljenih tragova u povijesti Sumera, Babilona i Perzije. Ova lijepa cvjetna vrsta bila je omiljena kod starih Grka, dok je za Rimljane predstavljala simbol radosti, zadovoljstva i ljubavi, tako da se nijedna manifestacija u njihovu životu nije mogla zamisliti bez prisutnosti ruža. Rimljani su čak spavali s njenim laticama, a nerijetko s njima i prekrivali podove. Zbog toga je rana Kršćanska crkva odbila taj cvjetni simbol rimske izopačenosti da bi je ponovno «prihvatila» te su danas brojni crkveni prozori ukrašeni njenim motivima.

HIBRIDNE ČAJEVKE – ruže srednje visine s izrazito velikim cvjetovima. Cvijet im je pun, dugog pupa, što je bio i cilj uzgoja ove skupine ruža. Grm uspravan i uzak. Idealne su za uzgoj cvijeta za rez, a ne za sadnju u vrtu, premda se kod nas koristi upravo za tu namjenu. Na vrhu svake grane stvara se po jedan cvijet.

Otporne na smrzavanje, cvatu nekoliko puta godišnje. Zastupljene su sa stotinama sorata, svih boja i nijansi cvijeta. Sadimo ih pojedinačno ili u skupinama. (grmovi visoki 80 do 130 cm)

POLIJANTA HIBRIDNE – krupni cvjetovi skupljeni u štitaste cvatove. Dugotrajna cvatnja, otpornost na zimu i bolesti čini ove ruže popularnim.

FLORIBUNDA RUŽE – stabla su tanja i imaju cvjetove u cvatovima. Pojedinačni cvjetovi slični su cvjetovima čajevki. Otporne i duge cvatnje. Pogodne za sadnju u skupinama. (grmovi narastu 50 do 70 cm)

MINIJATURNE RUŽE – visina do 40 cm, naročito pogodne za obrubne gredice i sadnju u kamenjaru, te za uzgoj u cvjetnim loncima. Cvjetaju cijelo ljeto sitnim, punim i brojnim cvatovima.

RUŽE PUZAVICE – pružaju svoje grane po tlu i pokrivaju ga kao gusti cvjetni sag. Potrebno ih je pažljivo orezati da se zadrži njihov niski rast.

RUŽE PENJAČICE – Cvjetovi su veći ili manji, na kraju izdanka, cvjetaju 2 do 3 puta u godini, najljepša cvatnja je ona u proljeće. Penjačice izrastu od 150 do 300 cm visoko i zato trebaju potporu u vidu ograde, zida, pergole (na koje vezujemo njihove duge grane).