Pokazatelji agresivnoga ponašanja konja

106

Signali i položaji koji ukazuju na agresiju vrlo su raznoliki i pokazuju različite vrste interakcija. Za bolje razumijevanje tih signala važno je poznavati etogram agresivnoga ponašanja kod konja.

Podmukao konj spušta tijelo prema podlozi, imajući pri tome spuštenu i glavu i rep. Uši mu nisu priljubljene uz glavu, već raširene na stranu ili usmjerene unazad, kao i usne. Čeljust otvara i zatvara bez dodirivanja usana i zubiju, pri čemu se čuje blagi zvuk udarca jezika o nepce. Ukoliko je u obrambenome stavu, djelomično će podići glavu i rep. Što je konj agresivniji i dominantniji, glavu i rep će podići, a uši priljubiti uz glavu na lubanju. Konjske su oči razrogačene, vide mu se bjeloočnice, pogled mu je usmjeren na objekt agresije, a nozdrve raširene. Ako namjerava ugristi ili prijeti da će to učiniti, otvara usta, pri čemu se mogu vidjeti i prednji zubi. Glavu može spustiti i produžiti, što podsjeća na zmijski položaj tijela, a pri tome može škripati zubima i gristi.

Na sam pokušaj ugriza čovjek mora odmah reagirati. Agresivan konj može mahati glavom ili udarati prednjim odnosno ritati se stražnjim nogama, a to je često nemoguće spriječiti. Do takvoga ponašanja može doći kada čovjek prvi put prilazi konju, za vezivanja ili stavljanja uzde ili bilo koje druge opreme, zasedlavanja ili prezanja. Rijetko je uspješno kažnjavati konja dok se on rita. Prilikom ovih aktivnosti konj uglavnom ni na koji način ne najavljuje udarce nogama, pa je vrlo teško predvidjeti kada to planira učiniti. Konjski rep također je bitan pokazatelj o namjeri koju konj želi provesti.

Velika je mogućnost da će konj udariti ako oštro šiba repom s jedne na drugu stranu ili gore dolje. Dominantan je prikaz ili blaga agresija ako konj okrene svoje tijelo prema objektu na koji obraća pozornost ili ga gurne ramenima. Ako je konj u mogućnosti, pokušat će se odmaknuti, ali na vrlo spor način. Čovjek s premalo iskustva može naučiti konja nekim agresivnim ponašanjima. Konji se često hrane iz ruke, a oni su pritom vrlo nestrpljivi i nervozni, pri čemu čovjek prilazi takvome konju ranije.

Konj shvaća da je nagrađen za takvo ponašanje i ubuduće će činiti isto. Tražeći hranu može bijesno reagirati, odgovoriti bijesom, a ponekad i ugristi. Zbog temperamentnoga ponašanja pastuha, mnogo ih se ljudi boji. Izbjegavajući kontakt, ljudi ih često drže u izolaciji, što ne rješava problem, nego ga povećava. Na psihičko stanje pastuha manjak treninga i kontakta s drugim životinjama ima snažan, negativan utjecaj. Zbog hrane konj može biti pohlepan i ako je u kontaktu s drugim konjima ili ljudima, bez obzira na to koliko mu se hrane količinski daje. Bitno je prepoznati je li prilikom hranjenja agresija prava ili lažna.

Za većinu ovakvih ponašanja odgovorni su ljudi, jer konji ne dobivaju obroke ili pak ljudi dopuštaju konjima uzimanje hrane bez ikakvoga reda. Prilikom lažne agresije, konj tijekom hranjenja zabacuje svoje uši, zadržavajući taj položaj kada mu se netko približava i pokuša ga maziti. Zabacivanjem ušiju ne pokazuje agresivnost, nego to čini jer je naviknut da samo na takav način može dobiti hranu.

Čekajući hranu može sa zabačenim ušima načiniti agresivan potez prema osobi koja ima hranu, a stoji blizu njega. Govorom tijela konji upozoravaju ostale konje da im se ne približavaju. Takvi konji se ne smiju kažnjavati, jer se time situacija samo pogoršava. Upravo suprotno, konja treba nagraditi u momentu kada su mu uši postavljene prema naprijed, a dobiva hranu. Međutim, ako je prava agresija u pitanju, takvi konji mogu biti vrlo opasni prilikom ispravljanja takvoga ponašanja.

Zabacivanjem ušiju, griženjem i udaranjem udaljavaju osobu od hrane ako im se hrana želi oduzeti. Čovjek tada mora postupiti vrlo pažljivo. Ako se prema konju odnosimo na agresivan način, on će se osjećati kao da je u opasnosti i početi se braniti. Ako se u tome trenutku agresivnosti konju daje hrana, konj će pomisliti da dobiva hranu samo ako pristupa na takav agresivan način, te će time zaključiti da je nagrađen za takvo ponašanje. Ovakvo ponašanje se može pokušati tretirati kažnjavanjem konja, ali lagani udarac često služi dodatnomu iritiranju životinje.

Usto, kazna se mora provoditi na isti način na koji se životinja loše ponaša. Konj će se spremno uhvatiti u koštac sa svojim strahom i oklijevanjem i postati još sigurniji u svoju agresiju i svoju ulogu vođe umjesto obrnuto. Boljim se pokazalo nagraditi takvoga konja hranom u trenutku neagresivnoga ponašanja.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.