Sve o uzgoju kopra

3669

U našoj zemlji kopar dobro raste posvuda i na svakom tipu tla. Gotovo da nema domaćinstva koje ne uzgaja ovu biljku.

Proizvodnja na većim površinama u nas se razvila s razvojem prehrambene industrije, a posebno s povećanom potražnjom eteričnog ulja.

Kopar je jednogodišnja zeljasta biljka s tankim vretenastim korijenom slabe usisne moći. Razvija se uglavnom u površinskom sloju tla. Stabljika je ravna, okrugla, fino izbrazdana i razgranala. Doseže visinu od 80 do 120 cm. Sve grane i stabljike završavaju cvatovima u obliku štita. Prizemni listovi su nešto krupniji, a na granama i u vršnom dijelu sitniji. Liske su višestruko pernato podijeljene, a one u zadnjem redu izgledaju končasto. Cvjetovi su sitni i skupljeni u cvatove žute ili žuto-zelenkaste boje.

Plod je ovalnog oblika, dužine 3-4 mm i širine 1,5 mm. Složen je i sastoji se od dvije sjemenke koje se nakon dozrijevanja lako odvajaju. Masa 1000 sjemenki je do 2 grama. Klijavost sjemena jc 90 – 95 %. Sjeme počinje klijati već na 8 °C, a najbolje mu odgovara temperatura od 15 °C. Biljka cvjeta dugo i neujednačeno, a tako dozrijevaju i plodovi. Najprije cvjetaju cvatovi centralne stabljike, a zatim oni na granama. Plodovi sazrijevaju najčešće za 90 – 100 dana. Od nicanja do tehnološke zrelosti za proizvodnju herbe treba 60 – 70 dana, a za proizvodnju eteričnog ulja 80 – 100 dana.

Svi nadzemni dijelovi kopra sadrže eterično ulje koje biljci daje karakterističan miris. Najviše ulja ima u plodovima (3-4 %), a svježa biljka sadrži oko 0,3 – 0,5 %. Eterično ulje je bezbojna ili žućkasta, prozirna tekućina ugodnog i intenzivnog mirisa. Glavni sastojak ulja je karvon, kojeg ima 40 – 70 %. Osim karvona, u ulju ima i limonena, felandrena i drugih tvari. Ovisno o tome gdje se kopar uzgaja, ulje je različitog sastava. Osim eteričnog, plodovi sadrže 15 18 % masnog ulja i 14 – 16 % bjelančevina. Ostaci plodova nakon destilacije dobra su hrana za stoku.

Kopar se upotrebljava uglavnom kao začin u domaćinstvima i prehrambenoj industriji. Za potrebe domaćinstva najviše se koristi list, a u industriji konzervirane hrane cijela biljka. Najviše se koristi za proizvodnju eteričnog ulja i izradu prehrambenih koncentrata. Ulje se upotrebljava u parfumeriji, medicini i prehrambenoj industriji. Osim kao začin, kopar se upotrebljava i kao sastojak čajeva koji pomažu u lučenju mlijeka, te za mokrenje i protiv grčeva u trbuhu.

Uvjeti uzgoja

Kopar je vrlo široko rasprostranjen, ali mu najbolje odgovara umjereno topla klima. Osjetljiv je na mraz. Ima nešto povećane potrebe za vlagom, posebno kad se proizvodi za herbu, odnosno list. Biljke koje se uzgajaju zbog sjemena (ploda) mogu podnijeti i manje vlažna staništa.

Kopar nije zahtjevan u pogledu tla. Osim na ekstremno pjeskovitim ili jako močvarnim tlima, lako se uzgaja u širokom dijapazonu različitih tipova tala. Najbolje mu odgovaraju plodna, duboka i rastresita tla, slabo kisele do neutralne reakcije.

Kopar se uzgaja kao jednogodišnja kultura i relativno kratko ostaje na površini. Obavezno ga treba uzgajati u plodoredu. Najpogodniji predusjevi su jednogodišnje mahunarke i gnojidbene okopavine. Zbog kratkog vegetacijskog razdoblja može se uzgajati i kao postmi usjev. U tom se slučaju sije nakon ranog povrća, pa čak i nakon nekih strnih žitarica koja ranije dozrijevaju. Ako se uzgaja kao postmi usjev, treba osigurati navodnjavanje. Ako se pak uzgaja kao glavni usjev, površina se nakon žetve može koristili za jesensku proizvodnju povrća.

Budući da kopar kratko vrijeme ostaje na površini i ima slab korijenov sustav, obradi zemljišta treba posvetiti veliku pažnju. Površinu treba dobro poravnati i usitniti. Osnovna obrada je ista kao i za druge kulture i treba ju započeti odmah čim se uklone predusjevi. Orati treba na dubini od 30 cm. Poorana se površina ostavi da prezimi, a u proljeće čim ranije treba napraviti predsjetvenu pripremu tla. Površinski sloj tla treba dobro poravnati i usitniti kao za povrtlarske kulture.

Kopar zahtijeva mnogo hranjiva jer se na površini od 1 ha formira više od 20000 kg zelene mase i ploda. Pošto je korijen slabo razvijen, usjevu treba osigurati dovoljnu količinu hrane da bi za kratko vrijeme mogao stvoriti potrebnu biomasu. U normalnim uvjetima na prctkulturi treba primijeniti stajski gnoj, a na tlima slabe plodnosti i kopar se može gnojiti stajskim se gnojem , ali pod uvjetom daje zreo.
Za osnovnu se gnojidbu upotrebljavaju kompleksna NPK gnojiva. Obično se primjenjuje NPK 8-16-22 u količini 600 – 700 kg/ha. Osim toga, tijekom vegetacije treba i prihrana dušikom.

Kopar se razmnožava isključivo direktnom sjetvom sjemena. Za sjetvu se koriste sijačicc na kojima se može podesiti međuredni razmak, količina sjemena i dubina sjetve. Kopar je najbolje sijati u neprekidnim redovima na razmaku 40 – 50 cm. Na nezakorovljenim površinama razmak između redova može biti i manji (20 cm). Ukoliko je međuredni razmak veći, sklop biljaka u redu treba biti veći i obrnuto. Za sjetvu 1 ha potrebno je 5 do 10 kg sjemena. Količina sjemena ovisi o međurednom razmaku. Za razmak od 40 cm potrebno je 4-6 kg/ha sjemena, a za razmak od 20 cm, 8-10 kg/ha. Pri sjetvi treba sijali 150 – 200 zrna po nr. Sije se na dubinu od 2 do 3 cm. Najpogodnije vrijeme za sjetvu je prva polovica travnja. Sjeme obično proklija nakon 20 dana. Kasnija sjetva nije dobra jer postoji opasnost od pojave suše.

Kopar se može sijati i kao postrni usjev. U tom slučaju treba obavezno osigurati navodnjavanje. Postma se sjetva obavlja na isti način kao i sjetva u proljeće. Kasna ljetna sjetva prakticira se za proizvodnju lišća.

Njega kopra obuhvaća međuredno kultiviranjc i okopavanje, prihranjivanje, plijevljenje i navodnjavanje.
Međuredno kultiviranje i okopavanje primjenjuju se zajedno samo u slučaju širokoredne sjetve jer na razmaku između redova manjem od 30 cm nije moguća primjena međurednog kultiviranja. U tom se slučaju nasad samo okopava. Kultivaciju i okopavanje treba započeti čim usjev formira redove. Broj okopavanja i prašenja ovisi o fizikalnim značajkama tla kao i stupnju zakorovljenosti. Okopavanje se najčešće primjenjuje dva puta jer se nakon okopavanja kultura brzo razvija i prekriva međuredni prostor. Na taj način biljke same uništavaju korove.

Prihranjivanje se obavlja najčešće dva puta, a na tlima male plodnosti i tri. Za ovu se svrhu koriste samo dušična gnojiva (KAN). Prvo prihranjivanje treba obaviti u fazi formiranja redova, odnosno neposredno uoči prvog okopavanja. Tada sc upotrebljava oko 100 kg/ha dušičnog gnojiva. Drugo prihranjivanje u količini od 100 – 200 kg/ha gnojiva treba obaviti prije drugog okopavanja.
Navodnjavanje u normalnim uvjetima nije nužno jer biljke nakon formiranja redova prave jaku sjenu i sprječavaju isušivanje tla. Međutim, ako suša potraje duže vrijeme, onda je potrebno navodnjavati. Navodnjavanje je obavezno kad sc kopar uzgaja kao postrni usjev.

U proizvodnji kopra najvažnije je odrediti pravi trenutak žetve. Cvjetanje i sazrijevanje sjemena nije ujednačeno. Redovito se u nasadu istovremeno nalaze i zeleni cvatovi i cvatovi u cvijetu. Kopar namijenjen za proizvodnju herbe treba žeti kad se pojave prve cvjetonosne stabljike. Žanje se na visini od 10 cm, odnosno iznad listova koji su promijenili boju. Ako u nasadu nema korova, žetva se može obaviti i strojno. Nakon žetve, proizvod sc odmah suši.

Žetvi kopra za proizvodnju eteričnog ulja treba posvetiti posebnu pažnju. Posebno je bitno odrediti trenutak kada u biljkama ima najviše eteričnog ulja, i kada je najbolje kvalitete. Ispitivanja su pokazala da žetvu treba obaviti u trenutku kada veći dio plodova prijeđe u tzv. voštanu zrelost. Tada stabljike u prizemnom dijelu počinju mijenjati boju, a donje lišće tek počinje otpadati. Jako je važno da se lišće što više očuva jer ukoliko otpadne, prinos ulja se značajno smanjuje.

Žetvu kopra za dobivanje plodova također treba obaviti pravovremeno. Ne smije se čekati da svi plodovi potpuno sazriju jer će se oni sa središnje stabljike osuti, a upravo ti plodovi su najbolje kvalitete. Najveći se prinosi i najbolja kvaliteta postižu kada najveći dio cvata postane boje voska. Žetva kopra za proizvodnju sjemena može se obaviti kombajnom za žito. Na manjim površinama znatno je pogodnija ručna žetva jer su u tom slučaju najmanji gubici. Plod kopra se pakira u vreće i čuva na suhom, hladnom i prozračnom mjestu.

Za proizvodnju herbe kopar se može sušiti prirodno ili u sušnicama. Prirodno sušenje na prozračnom mjestu traje 4-6 dana, ovisno o vremenskim uvjetima. Sušenje u sušnicama je svakako bolje i brže. Temperatura u sušnici ne smije biti viša od 45 °C. Mogu se sušiti cijele ili rezane biljke. Pri tome treba imati na umu da se herba treba što brže osušiti i da mora očuvati prirodnu zelenu boju. Sušenjem se od 4 do 5 kg svježe herbe dobije oko 1 kg suhe. Kopar se može konzervirati i kiseljenjem, pulpiranjem. Za pulpiranje se upotrebljavaju svježe biljke.

Za proizvodnju eteričnog ulja koristi se kopar u fazi voštane zrelosti većeg dijela plodova. Povenula masa destilira se vodenom parom. Proces destilacije ulja iz plodova jednak je procesu dobivanja ulja iz herbe. Prije destilacije plodovi se usitne.

Prinos kopra ovisi o prirodnim uvjetima i primijenjenoj agrotehnici. S 1 ha dobije se 10 000 – 15 000 kg svježe ili 2000 4000 kg suhe herbe i
oko 1000 1500 kg/ha ploda. Prinos eteričnog ulja iz herbe je 50 – 70 kg/ha, a iz plodova 25 – 50 kg/ha.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Loading...

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.