Uzgoj mravinca ili origana

Mravinac je vrlo raširena biljna vrsta. Porodica Origanum obuhvaća sedam vrsta koje rastu na Mediteranu. U našim je krajevima zastupljena samo vrsta O. vulgare.

Uzgoj ove biljke započeo je sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Dobro uspijeva i u nizinskim i u planinskim područjima, čak na 2000 m nadmorske visine. Odnedavno se uzgaja i vrsta Origanum heracleoticum L., ponajviše u Grčkoj, Italiji, Izraelu i drugim mediteranskim zemljama.

Mravinac i origano su višegodišnje, zeljaste, polugrmolike biljke iz porodice usnatica (Lamiaceae). Razvijaju snažan i vrlo razgranat korijen s brojnim žilicama. Nadzemni se dio (grm) sastoji od velikog broja stabljika koje su u donjem dijelu drvenaste. Stabljike samoniklih biljaka dosežu visinu do 50 cm. Uzgojene biljke imaju znatno veći broj stabljika koje dosežu visinu 60 – 80 m. Listovi su sitni, na kratkim peteljkama i dugi 3-4 cm. Latice su ovalnog oblika i s vanjske strane gusto prekrivene žlijezdama. Cvjetovi su kod mravinca sitni i ljubičasto-crveni, a kod origana bijeli do žuto-zeleni. Cijela biljka ima vrlo ugodan miris. Ovisno o nadmorskoj visini, mravinac cvjcta od kraja lipnja do listopada. Zimi se nadzemni dio biljke smrzne, a iz busena se svake godine razviju novi izdanci. Nasad traje 4 – 6 godina. Sjeme je vrlo silno, manje od I mm. Masa 1000 sjemenki je od 0,05 do 0,10 g, a 1 g sjemena sadrži 10000-20000 zrna.

Nadzemni dio biljke mravinca sadrži 0,15 do 1,00 % eteričnog ulja, a origana 1,0 – 1,5 %. Glavni sastojci eteričnog ulja su karvakrol, timol i terpineol. Mravinac se koristi u narodnoj medicini u obliku čajnih pripravaka za dezinfekciju mokraćnih kanala i za iskašljavanje. Origano se koristi i kao digestiv i karminativ, a posebno je cijenjen kao začin u kulinarstvu i mesnoj industriji.

Mravinac i origano su biljke tople klime što znači da zahtijevaju veliku toplinu i svjetlo. U našoj se zemlji mogu uzgajali u svim krajevima. Iako ove biljke uspijevaju na gotovo svim tipovima tala, za njihov su uzgoj najbolja plodna, rastresita i duboka tla. Močvarna i vlažna tla treba izbjegavati.

Kao i sve druge višegodišnje kulture, ove se kulture ne uzgajaju u plodoredu. U našim uvjetima nasad mravinca traje 4 – 6, a origana 3 – 5 godina. Kao pretkultura najviše im odgovaraju vrste koje iza sebe ostavljaju rastresito tlo. Na istu se površinu mogu saditi svake četvrte godine.

Tlo treba orati što dublje i to odmah nakon skidanja prethodnog usjeva. Oranje se u nizinskim područjima obavlja na dubinu od 30 cm, a u brdsko-planinskim na dubinu koju dozvoljavaju uvjeti tla. Na padinama se, ovisno o nagibu tla, oranje treba obaviti neposredno prije sjetve. Predsjetvena priprema tla obuhvaća ravnanje i usitnjavanje površinskog sloja.

Za osnovnu se gnojidbu koristi 30 – 40 t/ha zrelog stajskog gnojiva koje se primjenjuje pri osnovnoj obradi tla. Za pripremu tla koriste se mineralna gnojiva, najčešće 400 – 600 kg/ha NPK (15-15- 15) gnojiva. Ovo se gnojivo koristi i za periodičko prihranjivanje krajem prve ili prije početka sljedeće vegetacije. Pri tome treba paziti da se fosforna i kalijeva gnojiva unesu što dublje u tlo, tj. da ne ostanu na površini. U organskoj se poljoprivredi za gnojidbu fosforom i kalijem primjenjuju gnojiva dozvoljena za ovu vrstu proizvodnje.

Mravinac se može razmnožavati vegetativno i generativno. Ako se želi ubrzati proccs razmnožavanja, primjenjuje se vegetativno razmnožavanje. Dijeljenje busena treba obaviti neposredno prije sadnje. Buseni se dijele tako da svaki dio ima korijenov sustav i nadzemni dio. Za proizvodnju na veliko, najjeftiniji način razmnožavanja je preko presadnica. Presadnice se proizvode u hladnim lijehama. Sjeme se u lijehe sije tijekom svibnja, u redove na razmaku od 20 cm. Sjeme se sije vrlo plitko, najviše do 0,5 cm dubine. Lijehe se moraju redovito zalijevati pri čemu treba pazili da su kapljice u mlazu što sitnije. Nakon nicanja biljaka, lijehe treba plijeviti i u sušnim razdobljima navodnjavati. Kada biljke narastu 15-20 cm, treba ih porezali na visinu 3 – 5 cm čime se sprječava bujanje pojedinih biljaka i potiče razvoj bočnih izdanaka.

Sjetva sjemena za proizvodnju presadnica može se obaviti i tijekom ljeta, ali se u tom slučaju lijehe moraju zasjeniti. Presadnice ostaju u lijehama sve do jeseni ili proljeća, kada se presađuju. Za 1 m2 lijeha treba oko 1 g sjemena, a za površinu od 1 ha potrebno je 0,2 – 0,3 kg sjemena, odnosno 150 – 200 m2 lijeha.

Sadnja se obavlja tijekom jeseni ili proljeća. Jesensku sadnju treba započeti nakon jesenskih kiša, najčešće u drugoj polovici listopada. U ovom sc slučaju biljke sade nešto dublje kako ih tijekom zime ne bi uništili mrazovi. U planinskim krajevima sadnju treba obaviti krajem rujna. Mravinac se najčešće sadi na razmaku između redova od 60 do 70 cm i na razmaku između biljaka u redu od 30 cm. To znači da za sadnju na razmaku 60 x 30 cm treba 55 500 presadnica/ha, a za razmak 70 x 30 cm, 47 600 presadnica/ha. Origano se sadi nešto gušće, tj. na razmaku između redova 60 – 70 cm i na razmaku između biljaka u redu od 25 cm. Za sadnju na razmaku 70 x 25 cm potrebno 57 100 presadnica/ha, odnosno za sadnju na razmaku 60 x 25 cm, 66 600 presadnica/ha.

Njega obuhvaća međuredno kultiviranje, okopavanje, prihranjivanje i navodnjavanje.

Kultiviranje i okopavanje obavlja se radi održavanja rastresitosti tla i uništavanja korova. Međuredno se kultiviranje obavlja strojno nekoliko puta, ovisno o zbijcnosti i stupnju zakorovljenosti tla. Prostor između redova okopava se ručno uz istovremeno plijevljenje. Jedno kultiviranje treba obaviti u jesen ili u proljeće, prije početka vegetacije, uz primjenu mineralnog NPK gnojiva.

Tijekom vegetacije za prihranjivanje se koristi dušično gnojivo. Količine gnojiva ovise o vrsti gnojiva i o plodnosti tla. Najčešće sc upotrebljava gnojivo KAN u količini 200 – 400 kg/ha. Prihranjivanje se obavlja nekoliko puta zajedno s međurednim kultiviranjem. Jedno prihranjivanje treba obavezno primijeniti nakon prve žetve.

Navodnjavanje je nužno nakon prve žetve, odnosno u srpnju i kolovozu, čime je osiguran visok prinos u drugoj žetvi, a moguća je čak i treća žetva.

Mravinac se bere ili žanje dvaput godišnje, a u uvjetima navodnjavanja i triput. Žetva mravinca obavlja se ručno ili strojno u fazi cvjetanja, a origana, u fazi prije cvjetanja. Žetvu treba obaviti na visini na kojoj se nalaze zdravi i zeleni listovi, a najniže 4 – 5 cm iznad zemlje. U prvoj sc godini dobije jedna žetva, i to krajem srpnja ili početkom kolovoza, a u drugoj dvije. Prva žetva je krajem srpnja ili početkom kolovoza, a druga krajem rujna i tijekom listopada. Žetvu treba obaviti po sunčanom i suhom vremenu.

Sušiti se može prirodno, na tamnom i prozračnom mjestu, ili u sušnicama, na temperaturi do 45 °C. Od 4 – 5 kg svježe mase dobije se 1 kg suhog nadzemnog dijela biljke. Za proizvodnju sjemena nasad treba ostaviti da biljke potpuno ocvalu, a žetva se obavlja 5-7 dana nakon odbacivanja cvjetova. Porezane se biljke potom ostave u zaštićenom prostoru da sazriju. Kada su biljke potpuno suhe, odvaja se sjeme. Nakon pročišćavanja sjeme se čuva u hladnom i tamnom prostoru. Čistoća sjemena treba biti 95 %, a minimalna klijavost 75 %.

U prvoj godini uzgoja prinos suhog nadzemnog dijela biljke je 1000 – 2000 kg/ha. U drugoj i sljedećim godinama prinos je 3000 – 4000 kg/ha. Prinos sjemena je 1 – 2 kg/ha, a eteričnog ulja 15-20 kg/ha, za mravinac, odnosno 30 – 40 kg/ha za origano.