Debljina je kod više od 95% bolesnika uzrokovana nezdravim stilom života. Samo kod 1–2% bolesnika uzrokovana je nekontroliranim prekomjernim unosom hrane (engl. binge eating disorder – bolest prejedanja). Kod manje od 5% bolesnika uzroci mogu biti genetske, endokrine ili metaboličke bolesti.
Tjelesna težina je determinirana 60% vanjskim čimbenicima, a 40% genetskom osnovom. Debljina nastaje interakcijom čimbenika iz vanjske sredine i gena. S obzirom da se genetska osnova čovjeka zadnjih 100 godina nije značajnije mijenjala, očito je da su velike proizvodno-ekonomske te socijalno-kulturalne promjene uzrokovale promjene stila života i prehrane. Upravo su one odgovorne za epidemiju debljine danas. Intenzivne socijalne mreže u uvjetima globalizacije potpomogle su njeno pandemijsko širenje od sredine 20. stoljeća.
Što se tiče utjecaja ličnosti, dosad nije ustanovljen značajan utjecaj na rizik od debljine. Jedino je ustanovljeno da depresija značajno potiče brzo i intenzivno debljanje i predstavlja značajnu smetnju u liječenju debljine. Ovakva manifestna depresija, koja zahtijeva psihijatrijsko liječenje, prisutna je kod 20–25% bolesnika. Osobe s mentalnom insuficijencijom također su sklonije debljini.
Ustanovljen je i utjecaj nekih drugih čimbenika na pojavu debljine. Neki čimbenici od strane majke i iz ranog djetinjstva povezani su s povećanim rizikom od debljine: pušenje i dijabetes kod majke, prerani porod, niska porođajna težina, brzi rast u dojenačkoj dobi, izostanak dojenja ili prekratko dojenje (to još nije sasvim sigurno), kratko trajanje sna u djetinjstvu, oskudna tjelesna aktivnost (<30 min.), konzumiranje sokova zaslađenih šećerom.…
Prekid pušenja povezan je s prosječnim porastom tjelesne težine za 2–3 kg, rijetko za 10 kg ili više. Neki lijekovi, a posebno psihotropni, mogu uzrokovati porast tjelesne težine (fenotiazini, natrijev valproat, karbamazepin, triciklični antidepresivi, litij, glukokortikoidi, megesterol acetat, tiazolidindioni, sulfonilurea, inzulin, antiadrenergici, antagonisti serotonina – posebno ciproheptadin). Rijetko primjena kontraceptivne pilule može uzrokovati značajan i brz porast tjelesne težine. On nije posljedica nakupljanja masti nego vode u tijelu i zahtijeva prekid uzimanja pilule.
Endokrine bolesti i debljina
Neke endokrine bolesti povezane su s povećanim rizikom od debljine. To su: hipotireoza, Cushingov sindrom, inzulinom, nedostatak spolnih hormona, nedostatak hormona rasta, smanjena funkcija hipofize, hipotalamička debljina (tumori i infiltrativni procesi hipotalamičke regije mozga), sindrom policističnih jajnika, pseudohipoparatireoidizam.
Debljina ima poligenetsku osnovu. Velik broj gena sudjeluje u sklonosti pojavi debljine. Utjecaj jednog gena nije od većeg značaja, osim kada se radi o mutaciji gena, što je vrlo rijetko. Genetski sindromi koji uzrokuju debljinu su izuzetno rijetki. To su Prader-Willi, Bardet-Biedl, Alstrom, Cohen, Borjeson Forssman Lehman i Frohlih sindrom. Vrlo rijetko debljina može biti uzrokovana mutacijom gena za leptin ili gena za MC4R (receptor za hormon melanokortin), koja je prisutna kod 2–4% ekstremno debelih osoba.
Više pročitajte na Štitnjača.hr