Obični likovac, vučje liko (Daphne mezereum) je listopadni grm iz porodice likovaca (Thymelaeaceae), visok od 30 do 150 cm, a nalazimo ga na većem dijelu europskoga kontinenta, u Sibiru, Maloj Aziji i na Kavkazu.
Grane su mu uspravne, šibasto i slabo razgranjene, kora sivkasta sa smeđim bradavicama, razmjerno debela, mekana i glatka, a u mladosti žućkastozelenkasta. Izbojci su debeli, u početku kratko dlakavi, smeđastosivi. Korijenski sustav je vrlo dobro razvijen. Pupovi su sitni, vršni ili lisni pup je jajolik, a postrani (cvjetni) su kuglasti. Ljuskice su smeđezelenkaste, sa smeđim rubovima, na rubu trepavičaste. Listovi su goli, duguljasto kopljasti, kratko-ušiljena vrha i klinoliko sužene baze, dugi 7 – 9 cm i 2 – 5 cm široki, spiralno razmješteni i nagomilani pri vrhu izbojaka. Odozgo su izrazito zeleni, odozdo sivkastozeleni.
Cvjetovi su ružičastostocrveni, katkada bijeli, izrazito mirisni, grupirani uglavnom po tri u pazušnim klasićima na lanjskim izbojcima. Cvatnja je u rano proljeće, prije listanja, od veljače do travnja, a na većim nadmorskim visinama i kasnije. Jaki, slatkasti miris privlači prezimljene pčele, bumbare i leptire, čak iz velike daljine. Plod je grimiznocrvena sočna jednosjemena koštunica, veličine zrna graška. Duguljastoga je oblika, jajast i sjajan, u donjem dijelu zaokružen, promjera približno 8 mm, sjedi na tankim izbojcima, dozrijeva tijekom lipnja i srpnja. Sjemenka je gotovo okrugla, promjera 5 – 6 mm.
Obični likovac doživi starost do 15 godina, rasprostranjen je u prigorskim, brdskim i planinskim, svijetlim šumama i šikarama, na rubovima šuma, a nerijetko i u subalpskom i alpskom pojasu, gdje se pojavljuje i do 2.300 m nadmorske visine. Nalazimo ga od hrastovog pojasa pa sve do pojasa klekovine bora i planinskih rudina, u smrekovim šumama, najčešće kao pratitelja bukovih šuma, pretežito u zajednicama sveza Fagion illyricum, Piceion excelsae, Pinion mughi.
Na planinama Makedonije nerijetko dolazi u sastavu planinskih vriština sveze Bruckentalion. Raste na plodnom, svježem i rahlom tlu, bogatom vapnencem i blagim humusom, dobro podnosi zasjenu. Jednodomna je, hermafroditna i entomolna vrsta. U Hrvatskoj u sloju grmlja raste u brdskoj bukovoj šumi s mrtvom koprivom, bukovoj šumi sa crnim grabom, dinarskoj bukovo-jelovoj šumi i dr.
Nalazimo ga u Hrvatskom zagorju, na Medvednici, Vukomeričkim goricama, Samoborskom gorju, Baniji, u Lici, Gorskom kotaru, na Velebitu, Učki, Biokovu, u Požeškom gorju. Otrovna biljka – Treba istaknuti kako su svi dijelovi biljke vrlo otrovni, posebice plodovi, jer između ostalog sadrže gorki kumarinski glikozid dafnin, otrovni diterpen mezerein, zatim avonoide i smolu.
Do otrovanja dolazi već u kontaktu čovjeka s biljkom, osobito s njenim sokom (crvenilo i plikovi na koži), a smrtna doza je 10 – 12 plodova konzumiranih putem probavnoga sustava. Najčešća otrovanja su cvjetovima i plodovima, posebice kod djece. Kora i sjemenke upotrebljavaju se u medicini.