Najveća kolonija topole na Zemlji

Topola Populus tremuloides domaća je vrsta hladnijih predjela američkog kontinenta i kao takva široko je rasprostranjena u Kanadi te nekim dijelovima SAD-a. Predstavlja simbol savezne države Utah.

Najčešći način razmnožavanja ove vrste je vegetativan, uz pomoć postranog podzemnog korijenja (rjeđe sjemenom uz pomoć vjetra). To znači da su sva stabla genetski istovjetni, klonovi koji čine ili ženske ili muške kolonije i budući da vrsta spada u porodicu Salicaceae kod koje je jedna od glavnih odlika dvodomnost. Jedinstveni korijen iz kojeg raste više stabala je praktičan jer osigurava vodu i onim stablima koja se nalaze na mjestima koja su dosta nepovoljna za rast i razvoj. Zauzvrat korijenje na nepovoljnijim, sušim mjestima može pribaviti nutrijente kakvih nema na vlažnijim.

Zahvaljujući takvoj uspješnoj organizaciji ovo je najraširenija vrsta Sjeverne Amerike. Uz to je vrlo zahvalna kao vrsta. Američki šumari je koriste kao pionirsku vrstu za pošumljavanje. Razlog tome je njezina sposobnost rasta na raznim vrstama tla poput plitkih, dubokih, ilovastih pijesaka ili teških glinenih tala i rasta na velikim nagibima te velikom rasponu nadmorskih visina (0 – 3.505 m). Uz to, brzo stvaraju humus pa je tlo na kojem rastu bogatije nego kod drugih vrsta. Predstavlja odličnu zaštitu vodenih tokova i tala, osim u slučaju jakih kiša.

Kolonija topola autohtone američke vrste Populus tremuloides, nazvana Pando, što na latinskom znači širim se, šuma je koja istodobno raste i odumire. Posebnost ove šume otkrio je istraživač Burton V. Barnes koji je proveo dvije godine proučavajući Pando i opisujući je kao jedinstven organizam, čija stabla zajedno crpe vodu i dijele proizvode fotosinteze, ali i moguće infekcije. Michael Grant s koloradskog Univerziteta proglasio je ovu šumu jedinstvenim organizmom 1992. godine.

U nadležnosti je osoblja koje gospodari nacionalnim šumama područja Fishlake u Utahu nazvanog po jezeru. Naizgled najobičnija šuma, vizualno vrlo privlačna u jesen kada lišće poprimi zlatnožutu boju, jedinstvena je u svijetu. Jedinstvena je ne samo među šumskim ekosustavima, nego i u čitavom svijetu prirode. Zbog toga je u SAD-u 2006. godine osvanula na poštanskoj marci u kategoriji Čuda Amerike. Njezina je posebnost u tome da broji više od 40.000 stabala koja pripadaju jednom jedinom organizmu. Starost ovih muških rameta procijenjena je na između 60 i 120 godina. To je jedan od najvećih živućih organizama na Zemlji, a zaživio je kao jedno jedino stablo koje je imalo idealne uvjete za rast, širenje, cvat i vegetativno razmnožavanje.

To je moguće iz nekoliko razloga; jedan je povoljno mjesto na kojem se nalazi, budući da kod ove vrste okolišni uvjeti igraju iznimno važnu ulogu kod životnog vijeka, a drugi, način na koji se ova vrsta najčešće razmnožava. Sljedeća, vrlo bitna činjenica jest da Pando ima vrlo dubok jedinstven korijenov sustav zaštićen od svih mogućih vanjskih utjecaja poput šumskih požara koji su znali proći ovim područjem i uništiti konkurenciju Pandu. Šumski požari ovoj vrsti inače predstavljaju dobit, jer bez njih bi prevladale četinjače koje bolje podnose svjetlo. Osim toga, nakon što vatra uništi topolova stabla, korijenov sustav koji je ostao zaštićen u tlu je snažno pokrenut na stvaranje novih izbojaka. Iz korijenovog sustava Panda, koji se iz godine u godinu neprestano širio, rastu nova, mlada i nad njim istodobno odumiru stara prezrela stabla.

Danas Pando ima masu od oko 6.000 tona što ga čini najmasivnijim poznatim živim organizmom na Zemlji. Megaklon se rasprostire na približno 43 ha i zbog toga ubraja među najveće organizme na Zemlji. Pando ili Drhteći div, kako su ga nazvali, k tome je možda i najstariji živući organizam na Zemlji. Njegovu starost znanstvenici procjenjuju na 80.000 godina, a neki tvrde da brojenje godova nije dovoljno pouzdana metoda i da je ova šuma daleko starija. U tu su svrhu analizirali čitav niz složenih činitelja od kojih se neki odnose na pažljivu analizu klimatskih promjena kroz prošlost.

Druga istraživanja vršili su genetičari kako bi dokazali da su sva stabla unutar Panda klonovi, te su u svrhu DNK analize sakupljani uzorci lišća i kore. Istraživači s Državnog Univerziteta u Utahu i genetičarka dr. Jennifer De Woody iz USDA (United States Department of Agriculture Forest Service), odnosno šumarske službe zaposlena u Nacionalnom genetičkom laboratoriju (NFGEL) potvrdili su da je riječ o genetski istovjetnim stablima.

Ova topola je iznimno osjetljiva na okolišne uvjete, a znanstvenici tvrde kako ovo klimatsko razdoblje nije najpovoljnije za Pando. U novije vrijeme pokazuje ozbiljne probleme, renger zaposlen u Fishlake nacionalnoj šumi izvijestio je kako stabla uništavaju suša, štetnici i bolesti, a ne niču nova. Zato su prije nekoliko godina posegnuli za metodom čiste sječe koja se pokazala učinkovitom, jer je korijenov sustav potaknut na tjeranje novih izbojaka u većem dijelu Panda. Radije su se odlučili za ovu metodu, nego namjerno paljenje, koje je također uobičajeno za pomoć u održavanju ove vrste, i razdijelili drvnu masu okolnom stanovništvu za ogrjev. No rezultati nisu došli odmah, prve dvije čiste sječe nikako nisu polučile željeni rezultat, a uzrok tome je bila jelenska divljač.

Da bi šumu osigurali od divljači, ali i kampera USDA, Šumarska služba je prije tri godine osigurala 60.000 $ za podizanje žičane ograde. Treći pokušaj čiste sječe urodio je mnoštvom zdravih izbojaka.

“Neko vrijeme Pando se smatrao najvećim organizmom na svijetu, sve dok 1998. godine tim US Forest Servicea nije pokrenuo istrživanje koje je za svrhu imalo otkrivanje uzroka sušenja velikih stabala u Nacionalnoj šumi Malheur u istočnom Oregonu. Rezultat je bila spoznaja da se u Oregonu nalazi najveći živući organizam na svijetu, barem se takvim smatra. Gljiva medena puza, lat. Armillaria solipides (syn. Ostoyae) bila je uzrokom odumiranja više od šezdeset stabala među kojima najviše jele. Znanstvenici su izišli na teren i dokazali da je riječ o koloniji koja je izrasla u diva uslijed fizičkog spajanja micelija.”, piše časopis Hrvatske Šume.

Zanimljivo je da ista vrsta čini najveći organizam u Europi, budući da se takva kolonija nalazi u Nacionalnom parku u Švicarskoj, nedaleko grada Ofenpass. Rasprostire se na površini od 35 ha i mase je oko tone.