Smokve se prilično jednostavno uzgajaju. Nisu cijepljene na podloge i ne trebaju partnera-oprašivača. Odgovarat će im svako tlo, samo da je dobre propusnosti, a stabla mogu izdržati i hladnoće sjevernijih krajeva.
Prskati ne treba jer smokve rijetko napadaju bolesti i štetnici. Ipak ovu je egzotičnu voćku teško natjerati da redovito rodi svake godine. Da smokva ne bi izrasla u golemo, prebujno stablo koje će donositi tek pokoji sitan plod, mora se svakako ograničiti rast i širenje korijena.
To se može postići na dva načina – ili smokvu posaditi u posudu promjera 40-50 cm ili ozidati stijenke sadne jame, kako korijen ne bi prodirao u okolnu zemlju.
Smokvu lončanicu mozete oblikovati kao fan uza zid iii kao patuljastu vazu, a lonac možete držati u stakleniku cijele godine iii ih unositi u zatvoren prostor tek kad stabalima otpadne lišće i kad zaprijeti mraz. Zaklonjen zid koji gleda prema jugu ili jugozapadu bit će idealno mjesto za sadnju smokve.
Staklenički će uzgoj, doduše, omogućiti dvije berbe na godinu, no ipak razmislite, jer je smokva lisnata voćka koja daje mnogo sjene.
Sljedeći se problem odnosi na zimsku zaštitu stabala koja uzgajamo na otvorenom. Ovogodišnji su plodovi bili na stablu i prosle godine, u obliku nerazvijenih plodića. Svi ti plodići, kao i mladi izboji, moraju biti pokriveni svaki za sebe. U sezoni rasta smokva traži i redovitu njegu – učestalo zalijevanje u sušnom razdoblju, čak dvaput na tjedan, orezivanje izboja u lipnju, a prekobrojni se plodovi moraju odstraniti krajem rujna.
Dva su tipa smokava – zelene sorte koje imaju zelenkastu pokožicu i svijetlo meso te Ijubičaste sorte sa smećkastom ili Ijubičastom pokožicom i crvenim mesom.
Shema sadnje stabla smokve: