Oman učinkovito djeluje na bolesti jetre

1972

Pradomovina ove ljekovite biljke je Mala Azija, iz koje se širi Europom. U Kini je poznat pod imenom „Hsun Fu Hua“, njime liječe slabu cirkulaciju, tvrdokornu sluz, zastoj u radu pojedinih organa te izrađuju mast za mišiće i prijelome.

Već ga je i Hipokrat preporučivao kao ljekoviti napitak za „uterus“. U srednjem vijeku bilo je popularno omanovo vino proizvedeno pod nazivom „Vino Svetog Pavla“. Koristilo se kao univerzalno sredstvo protiv bolesti glave, pluća, želuca, zaraz nih bolesti, kuge i sl.

Iz čvrsto razgranjenog i gomoljasto odebljalog podanka svake godine izbija uspravna, izbrazdana i u gornjem dijelu razgranjena stabljika. Stabljika je gusto obrasla dlačicama, visine je i do jednog metra. Prizemni listovi su joj veliki, s dugim peteljkama i produženo eliptični. Listovi na stabljici su srcolikog oblika, donjim dijelom lisne plojke obuhvaćaju stabljiku. Svi listovi s donje strane su gusto obrasli dlačicama i imaju neravnomjerno nazubljen rub. Cvjetovi su veliki, skupljeni na vrhu stabljike u cvjetnu glavicu žute boje. Na stabljici rastu pojedinačno ili u pojedinim skupinama.

Raste uz rubove šuma, putove, živice, kanale i potoke. Cvate u lipnju sve do rujna. Korijen mu miriše na kamfor, sluzavog je i gorkog okusa. Korijen i sporedno korijenje vade se u proljeće ili jesen i to od biljaka starijih nekoliko godina. Očisti se, usitni i suši na toplom i prozračnom mjestu. Suhi korijen pohranjuje se u hermetički zatvorenu posudu, jer u suprotnom brzo i jako apsorbira vlagu. Sakupljaju se i listovi i to s mladih biljaka, suše se u sjeni i na zraku.

U podzemnim dijelovima biljke ima od 1 do 3 posto eteričnog ulja čiji je glavni sastojak tzv. omanova kafra (helenin) i do 44 posto inulin. U njegove ljekovitije tvari spada i alantolakton koji je po kemijskom sastavu sličan santoninu te gorke tvari i fruktoza (voćni šećer).

Ljekovito djelovanje: čisti pluća od jake i tvrdokorne sluzi, jača krv i želudac, učinkovit je kod bolesti jetre, žučnih kamenaca, slabe cirkulacije, neredovitih menstruacija, za odstranjivanje nametnika iz crijeva, kod reume, išijasa i gihta, infekcija urinarnog trakta i bolesti bubrega, liječenje raznih rana, svraba, upale usta i sl.

Čaj od korijena: uzima se pola čajne žličice sitno izrezanog korijena (svježeg ili suhog), prelije se s jednom šalicom kipuće vode. Pusti se odstajati pola sata i poslije toga se procijedi. Uzimaju se dvije do tri šalice čaja tijekom dana.

Tinktura: 20 grama korijena moči se desetak dana u 1 dl 20 postotnog alkohola, procijedi se i uzima se dva do tri puta u maloj čašici na dan. Uzima se kod prekomjerne sluzi u plućima i crijevima te kod oboljenja jetre i bubrega.

Vino: 40 grama svježeg i sitno izrezanog korijena moči se u 50 grama vinske žeste (80 postotni alkohol), punih 24 sata. Na to se još doda 1 l dobrog bijelog vina i ostavi na suncu još tri do četiri dana ili blizu izvora topline (npr. štednjaka). Poslije močenja vino se procijedi. Uzima se po jedna čašica od rakije prije glavnih obroka. Koristi se kod liječenja plućnih tegoba, kod pomanjkanja teka, slabosti želuca, migrene, opće tjelesne slabosti poslije operacija.

Ekstrakt: 6 grama korijena moči se 24 sata u 1 dl vode i procijedi se. Ovim ekstraktom peru se oboljela mjesta na vlasištu glave, licu i na vratu. Za poticanje teka savjetuje se i žvakanje listova velikog omana prije obroka. Svježi listovi omana koriste se i za ubrzano zacjeljivanje rana, omekšavanje prišteva i odstranjivanje čireva. Od omana su svojedobno pokušavali miješati i različite masti, ali se taj način primjene nije zadržao.

Kontraindikacije: uzimanje prevelikih količina biljke može izazvati povraćanje i tegobe sa želucem.

Izvor: Časopis Hrvatske Šume

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.