Iz prethistorijskih vremena pa sve do današnjih dana koristila se kao sirilo, u Irskoj se i danas koristi kao nadomjestak za kavu.
Bročika je izrazita penjačica, naraste u visinu, 30 do 150 cm. Ima polegnutu ili pridignutu četverobridastu stabljiku obraslu savijenim čekinjastim dlakama. Listovi su smješteni na pršljenu stabljike, većinom 6 do 9 listova u pršljenu s bodljikom na vrhu, eliptični su ili lancetasti. Cvjetovi su smješteni u pazuhu lista, zelenobijele su boje. Plod je kuglastog oblika, pokriven čekinjastim dlakama, promjera 4-7 mm.
Raste na zapuštenim mjestima, vlažnim šumama, uz rub šuma, potoka, kao korov na livadama i sl. Vrijeme cvatnje je od lipnja do rujna. Ugodnog je mirisa, ali gorkog okusa. Od proljeća sve do rujna sakuplja se cijela biljka. Suši se na toplom i sjenovitom mjestu. Sok koji se dobiva cijeđenjem svježe biljke mora se odmah konzervirati ili koristiti za izradu masti.
Sadrži eterična ulja, flavonoide, saponine, tanine, organske kiseline, galiozin, mineralne tvari i vitamin C.
Ljekovitost i djelotvornost kod:
– nesanice i blage neuroze,
– ženskih bolesti (tegobe s maternicom),
– lišajeva, kontaktnog dermatitisa, alergijskih osipa, lišajeva,
– raznih infekcija, rana i povreda kože,
– psorijaze, seboreje, abrazija i guba,
– novotvorina na koži(zaustavlja njihov rast) i karcinoma kože,
– tvrdokornih čireva, gnojnih kožnih čireva,
– upalnih stanja,
– bolesti respiratornih organa, bolesti crijeva (služi kao laksativ),
– bolesti jetra (detoksikacija),
– vodene bolesti,
– infekcija mokraćnih organa i mokraćnih putova, cistitis, nefritis, groznica kao posljedica infekcije,
– upalnih stanja usne šupljene (jezika, grla, sluznice želuca, crijeva)
Pri liječenju određene bolesti treba je koristiti u vidu čaja ili kao oblog za vanjsku uporabu. S broćikom se od ljekovitog bilja slaže list bijelog sljeza kod cistitisa, neven kod bolesti limfe te stolisnik i čičak kod bolesti kože.
Sok: iscijedi se od svježe biljke i odmah koristi za liječenje određene bolesti. Isto tako svježi sok nanosi se na oboljeli dio kože te se pusti osušiti. Postupak se ponavlja svaka dva do četiri sata. Prije ponovnog nanošenja tretirani dio kože očisti se alkoholom pa se iznova namaže. Kod oralne primjene uzima se tri puta na dan po jedna čajna žličica soka koji se razblaži s vodom ili čajem.
Čaj: pospješuje izlučivanje tekućine iz tijela. Uzima se jedna žlica usitnjene biljke koja se prelije sa 2 dl kipuće vode. Poklopi se i pusti se odstajati oko jedan sat te se iza toga čaj procijedi. Pije se dvije do tri šalice čaja dnevno. Nezaslađeni čaj koristi se za ispiranje i grgljanje, ako se zadrži duže u ustima njime se liječi upala jezika.
Mast: 1 dl svježeg soka umiješa se u 200 g (maslaca ili čiste svinjske masti). Tako dobivena smjesa se promiješa da ishlapi suvišna voda te se pohranjuje u zatvorenu staklenku. Oboljeli dio kože maže se dva do tri puta dnevno. Prije nanošenja masti oboljeli dio kože očisti se alkoholom. Biljka se može koristiti i u kulinarstvu. Mladi izdanci kuhaju se petnaestak minuta u vreloj vodi te se mogu pripremiti kao špinat ili kao dodatak miješanim salatama i proljetnim juhama.
Postoji još nekoliko vrsta broćike, spomenut ćemo dvije vrste.
Prava broćika (Galium verum L.) u narodu je poznata i kao ivanjsko cvijeće, žuta broćika. Češće se pojavljuje na višim visinama, stoji uspravno, naraste u visinu od 30 do 60 cm, ima zlatnožute cvjetove koji mirišu na med.
Livadna broćika (Galium mollugo L.) ima žutobijele, nježne cvjetove isto mirišu na med. Često se nalazi na strminama i rubovima šuma. U vrijeme cvatnje više je u ležećem nego li u uspravnom položaju. Sve vrste broćike slične su po ljekovitosti i načinima korištenja.