Tušt, ljekoviti korov

Tušt (Portulaca oleracea, L.) je niska, najčešće po zemlji prilegnuta i razgranata jednogodišnja biljka. Stabljika je okrugla, mesnata i sočna, svjetlo zelene ili crvenkaste boje i do 30cm duga.

Listovi su mesnati i sočni, 1-2 cm dugi sjajni i glatki, svjetlozeleni i jajoliki. Cvjetovi su sitni žućkasti i zvjezdasti, otvoreni samo u prijepodnevnim satima. Potiče iz Azije. Može se sresti kao uzgajana biljka, ili samonikla kao korov. Kao samonikla raste uz kuće i putove, na osunčanim mjestima, kao korov po vrtovima i vinogradima, osobito na pjeskovitom i plodnom tlu. Uspijeva samo do 800 m nadmorske visine.

Veoma brzo raste i već nakon 3-4 tjedna se može brati. Što ga više berete, više se razraste. U našim južnim krajevima tušt je ljeti omiljen u salatama. To je biljka blagoga kiselkasto-slanog okusa, aromatičan je, a koristi se na razne načine, od pripreme svježih sirovih salata do kiseljenja u octu. U Njemačkoj i Engleskoj tušt se tradicionalno koristi ukiseljen za zimnicu, kao pikantan začin dodaje se raznim jelima, i to uvijek svjež, jer sušenjem gubi svoju vrijednost

Tušt sadrži veliku količinu antioksidansa a najbolji je biljni izvor omega -3 masnih kiselina. Naime, sadrži alfa-linolensku kiselinu koju ubrajamo u grupu omega-3 masnih kiselina i značajna je za je za rast i razvoj organizma, regulira razinu kolesterola i sprječava bolesti srca i krvotoka. U sebi ima još i fenilalanin, triptofan i biofenole koji su djelotvorni u vezivanju slobodnih radikala u organizmu i time štite od mnogobrojnih bolesti.

Biljka je bogata vitaminom C a sadrži i nešto manje količine vitamina A, B i E, minerala i elemenata u tragovima magnezija, kalcija, kalija, željeza, cinka, kao i alkaloida, flavonoida, kumarina, saponina, glutaminske kiseline, oksalne kiseline sterin beta-sitosterol i sluzavu tvar.

Omega-3 masna kiselina je značajna za rast i razvoj organizma, štiti stanične opne, regulira razinu kolesterola i sprječava bolesti srca i krvotoka. Preporuča se jesti sirov i svjež, a ako se kuha onda samo vrlo kratko u vreloj vodi ili kratko prodinsta na maslacu. Zbog sluzave tvari koju sadrži, preporuča ga se protiv žgaravice, gastritisa, ali i zatvora. U narodnoj medicini pripisuju mu se i brojna druga svojstva, kao na primjer da djeluje antibakterijski, kao čistač krvi i diuretik, a navodno pomaže i kod kašlja, temperature, upale desni, hemoroida, proljetnog umora, slabosti bubrega, arterioskleroze, glavobolje i oboljenja živaca. Što bi stručnjaci rekli, ova je biljka prirodni antihelmetik, antipiretik, antiskorbut, depurativ, dermetik, diuretik, laksativ, regulator, roborans, tonikum i vermifug.

U kulinarstvu jestivo je sve osim korijena. Koriste se mladi sočni listovi i izdanci visine 3-5 cm. Ubrane izdanke odvojiti od tvrdih stabljika. U prehrani se koristi za pripremu salata, juha, variva, đuveča, u tijestu za palačinke ili kao hrskavi začin u salatama. Kuha se najviše do 15 minuta, kuhanjem oslobađa sluz koja blago zgušnjava juhe i daje im kremast izgled. Pogodan je i za kiseljenje, ali ne i za sušenje. U svježim salatama lijepo se slaže s krastavcem i rajčicom, krumpirom, graškom i bijelim lukom, dinjama i breskvama. Služi se i kao prilog za začinjena jela od mesa ili ribe.

Neumjerena uporaba ima negativno učinak na organizam. Oksalna kiselina opterećuje bubrege, glikozidi djeluju na srce.