Turica ili kostolom

Turica se upotrebljavala već u antička vremena, a u srednjem vijeku Plinije, Galen i drugi koriste je za liječenje vrućice, tegoba s crijevima, kod vodenih bolesti i sl. Inače koriste je dosta Indijanci u Kanadi, i to prašak od korijena za liječenje rana.

Trajnica je sa slabo razgranjenom i dlakavom stabljikom, katkada visokom do jednog metra. Listovi su joj dlakavi, do 20 cm dugi, neparno perasto razdijeljeni. Ima žute cvjetove, koji se razvijaju na vrhu stabljike i ogranaka, u rahlom produženom klasu.

Cvate od lipnja do kolovoza, bez posebnog je mirisa, ali je gorkog i oporog okusa. Raste uz rubove šuma, na šumskim čistinama, u grmlju, na suhim livadama, obroncima planina i sl.

U proljeće se sakupljaju mladi listovi koji se koriste za jelo. Isto tako u ljekovite svrhe sakuplja se gornji dio biljke u cvatu, i to neposredno prije cvatnje. Uz listove sakuplja se i cijela biljka s korijenom, dok cvate, te se suši na toplom i prozračnom mjestu.

Sadrži eterična ulja, kumarinske spojeve, luteolin, vitamine C, B1, K, karotin, treslovinu i gorke tvari. Turicom se liječe mnoge bolesti, ali je najučinkovitija kod liječenja bolesti grla. Tako je čaj pripravljen od ove biljke izvrstan za ispiranje usta i grla tijekom cijelog dana.

Isprobani je lijek i za:
– zaustavljanje raznih krvarenja (raznih rana, pojava krvi u mokraći, krvarenja iz crijeva, hemoroida)
– bolesti želuca i crijeva (katara, upala želuca, grčeva, crijevnih polipa, želučane kiseline)
– bolesti bubrega i mjehura (infekcije, kamenci, pijesak, tegobe s mokrenjem, infekcije mokraćnih kanala, cistitis)
– ženskih bolesti (bijelo pranje, kod izostanka menstruacije, endometroze, mioma, tumora)
– bolesti krvi i krvnih žila – vena. U prošlosti biljka se dosta koristila za liječenje varikoznih vena na nogama i kod teško zacjeljivih rana (u tu svrhu kuhala se u vinu za stavljanje obloga i za ispiranja)
– bolesti dišnih organa i putova (kašlja, kroničnog katara, infekcija, bronhitisa)
– bolesti kože (nečistoća i povreda kože, alergijskih reakcija, osipa, opeklina, ekcema, dermatitisa i sl.)
– reume, gihta, glavobolja, i sl.

Liječnici je posebno preporučuju u liječenju bolesnih jetra i žučnih kanala, a posebno žučnih kamenaca, a učinkovita je i kod snižavanja visokog tlaka.

Čaj: uzima se jedna jušna žlica usitnjenih listova i 2 dl vode. Bilje se prelije vrućom vodom, pusti se odstajati pola sata, poslije čega se čaj procijedi. Uzima se jedna do tri šalice čaja po potrebi. Za ispiranje, umjesto jedne jušne žlice bilja, uzimaju se dvije jušne žlice bilja na 2 dl vode. Za liječenje grla (suho grlo, hrapav glas, bolno ili upaljeno grlo, uzme se 100 g usitnjenog bilja koje se prelije s litrom vruće vode. Poklopi se i pusti odstajati jedan sat te se poslije toga procijedi. Grlo se ispire i grglja tijekom cijelog dana. U čajnim mješavinama najbolje se slaže sa stolisnikom, kamilicom, sljezom, kaduljom, metvicom.

Tinktura: 200 g suhe biljke prelije se s jednom litrom 70 postotnog alkohola. Boca se začepi i drži na toplom mjestu u hladu tridesetak dana. Uzima se uz čaj ili sok tri puta po 15 kapi dnevno.

Prašak: upotrebljava se za posipanje rana, kod vlažnih osipa, te kao začin za razna jela.

Ne preporučuje se uzimanje biljke osobama sa slabim želucem, aktivnim čirom na želucu te osobama koje boluju od bolesti jetre, žuči i sl.

Autor: pok. Vesna Pleše

Izvor: Časopis Hrvatske Šume