Zečja soca zbog građe lista podsjeća na djetelinu, no njezini listovi u načelu imaju ujednačenu zelenu boju. Može se razmnožavati uz pomoć sjemenja i vegetativno.
Znanstveni naziv ove biljke Oxalis acetosella odnosi se na pojam kiselog, s time da je naziv roda starogrčkog porijekla, a vrste latinskog. Rasprostiranje i stanište: biljka je sjeverne hemisfere, naširoko pridolazi u Europi, Turskoj, na Kavkazu, u Kini, Mongoliji i po Sjevernoj Americi. Pridolazi u tamnim, crnogoričnim šumama jer preferira zasjenu, a pridolazi i u šumama listača i u miješanim šumama. Preferira tla s umjerenim sadržajem minerala, a ne podnosi lužnata tla. Dobro podnosi jaki mraz. Odlikuje ju endomikoriza. Razrasta u lijepe tepihe. opis: zečja soca je višegodišnja zeljanica koja u visinu naraste od 5 do 12 cm. Rizom je položen i razgranat.
Listovi su smješteni prizemno. Sastavljeni su od po tri mekane zelene, srcolike plojke. One se noću i izložene jakom svjetlu objese uslijed promjene tlaka u stanicama, tzv. turgora, a zatvaraju se i na dodir prstom. Reagiranje na utjecaj svjetlosti i mehanički podražaj kod zečje soce prvi je istaknuo 1872. godine ruski botaničar Aleksandar Fjodorovič Batlin u svojoj doktorskoj disertaciji. Okus lišća je kiselkast zbog prisutnosti soli oksalne kiseline. Cvate tijekom travnja i svibnja. Cvjetovi su pojedinačni na dugim stapkama. Latice su bijele s ljubičastim žilicama i žutim obojenjem na bazama.
Plod je kapsula iz koje uslijed mehaničkog podražaja, sjemenke izlijeću poput kokica. Smeđe, plosnate sjemenke rasprostranjuju i mravi koji ih nose na nogama. U blizini komposta bivaju visoke klijavosti i po nekoliko godina. Kemijski sastav: lišće sadrži do 1 % organskih kiselina. Uz oksalnu, prisutne su jabučna, jantarna i druge kiseline i njihove soli. U mladim listovima je više od 0,07 % askorbinske kiseline, odnosno vitamina C, a prisutni su i pigmenti karotin i rutin.
Svježi nadzemni dijelovi zečje soce beru se u vrijeme cvatnje. Od njih se spravljaju pripravci i koriste kao protuupalno sredstvo i sredstvo koje pospješuje apetit, regulira probavu i pospješuje mokrenje, za uklanjanje lošeg zadaha iz usta i liječenje kožnih oboljenja. Drugi pripravci mogu pomoći u normalizaciji snižene želučane kiseline i sniženju povišenog krvnog tlaka. Okus listova je kiselkast, ali ugodan i mogu se jesti svježi što može pomoći u slučaju nedostatka vitamina ili se od svježih listova i šećera može spraviti vitaminski napitak. Svježi sok s losionom od zečje soce djeluje antiseptički i zato pomaže u liječenju rana i čireva. Pretpostavlja se da zečja soca čisti jetru i krv.
Druga upotreba: nabere li se dovoljna količina, listovi se mogu dodati salati ili juhi, osobito od kupusa, a dobro se slažu i s jajima. Dobra je prihrana za goveda. Boji tkaninu u žutonarančasto. Svježim sokom moguće je očistiti hrđave i mrlje od tinte s papira.
Neželjeni učinci: zbog prisustva oksalne kiseline biljka je otrovna ukoliko se konzumira u velikim količinama i može djelovati nadražujuće na bubrege i urinarni trakt, pa je trebaju izbjegavati osobe koje boluju od bolesti bubrega, artritisa i gihta. Dugotrajna upotreba može dovesti i do oboljenja bubrega. Zabilježena su trovanja ovaca i koza tamo gdje je zečje soce puno, a malo druge dostupne hrane.