Trčka

1612

Najbolje uvjete trčki pruža ravnica i pobrđe s malim parcelama pod raznim uvjetima s međama i živicama.

trcka

Iznimno se jata trčki mogu naći na otvorenim površinama planina na oko 1000 m nadmorske visine. U posljednje vrijeme, stvaranjem velikih površina monokultura, uklanjanjem neobrađenih dijelova (međa, živica itd.) mehanizacijom i kemizacijom poljodjelstva smanjuje se broj trčki, usprkos ograničenjima lova.

Kao i druge poljske koke, trčka se pretežito kreće po tlu, a nagli polet i pravolinijski let koristi samo u slučajevima opasnosti ili na kraćim preletima (do hrane, noćišta i nazad i sl.). Zato se njeni tragovi često mogu naći poslije kiše na poljskim putovima, mokrom tlu (kasnije na suhom), dakako najviše na snijegu, zimi i u blizini ljudskih naselja.

Stopalo trčke ima karakterističan oblik, svojstven svim pticama, koje čeprkaju. Sastoji se od tri naprijed usmjerena dosta jaka prsta, koji završavaju dugim i tupim noktima, što se vidi u otisku. Stražnji prst je znatno kraći, pa se od njega često otiskuje samo nokat u obliku izdužene, prema unutra okrenute jamice u odnosu na smjer kretanja.

Vanjski prsti čine između sebe kut od 90 stupnjeva i mogu se i više raširiti. Ukoliko je stopalo savršeno otisnuto u podlogu, primjerice u ne previše vlažnom glinovitom tlu ili u plitkom, mokrom snijegu, mogu se vidjeti otisnute blazine pojedinih članaka prstiju i blazina tabana, koja se nalazi između korijena sva četiri prsta. Cijelo stopalo je 4 do 5 cm dugačko i isto toliko široko. Srednji prst je u korijenu oko 0,5 cm širok i dostiže dužinu od 3,5 do 4 cm. Vanjski prst mjeri 2,5 do 3 cm u dužinu i u korijenu je malo uži od srednjeg prsta. Unutrašnji prst je oko 0,5 cm kraći od vanjskog prsta. Stražnji prst se otiskuje na udaljenosti od 0,5 cm iza blazine tabana.

Pri polaganom kretanju udaljenost otisaka pojedinih nogu je mala i često ne prelazi dužinu stopala. Niz otisaka je valovit ili izlomljen, već prema tome kako su trčke tražile i jele hranu. Pri bržem kretanju ili u bijegu otisci pojedinih nogu su međusobno udaljeni 10 do 15 cm.

Srednji prst se po pravilu otiskuje paralelno s osi kretanja, a stražnji prst prema sredini niza otisaka. Ako pratimo tragove pojedinih trčki, možemo utvrditi koliko je ptica u jatu. Nekada su tragovi tako isprepleteni, pa se to ne može ustanoviti. Lakše je utvrditi broj ptica u jatu s mjesta gdje su poletjele iz snijega.

U dubokom snijegu niz otisaka ima oblik dubokih, pravilno opetujućih jamica, koje su spojene manjim brazdicama otisaka prstiju. Takvi tragovi nastaju za jakih zima kada trčke spavaju na snijegu koji se topi od njihove topline, a poslije se smrzava na kraju repa.

Na tu grudicu leda hvata se sve više snijega dok se trčke kreću u potrazi za hranom. Tako otežale teže se kreću, ne mogu daleko ili uopće letjeti, pa postaju lak plijen grabežljivaca. U dubokom snijegu se također mogu vidjeti tragovi polijetanja i slijetanja trčke. Pri polijetanju trčka korača po snijegu, odrazi se, padne u snijeg desetak centimetara dalje, stane jednom nogom, odbaci se i poleti. U snijegu ostaju dva otiska trbuha, otisak noge te uz i iza drugog otiska trbuha, nekoliko otisaka od zamaha krila.

U plitkom snijegu vide se otisci nogu i zamaha krila. Pri slijetanju, trbuh trčke isto ostavi otisak u dubokom snijegu. Kod jake, snježne zime trčke mogu boraviti pod snijegom. Tada se vide tragovi ulaska u snijeg i izlaska, ako nije pao novi snijeg i pokrio ulazne tragove. Tragovi izlaska se vide i ako trčke puste da ih snijeg zavije. Slični tragovi se vide i ako neka ptica grabljivica u letu progoni trčku. Trčka se baci u snijeg, brzo se ukopa, a iziđe nakon prestanka opasnosti.

U zimsko vrijeme trčke se koncentriraju na mjestima, gdje ima hrane, pa i uz hranilišta, ako su ih postavili lovci i stavili hranu. Sva hrana trčke van hranilišta često je skrivena pod dubokim snijegom i ona mora doći do nje čeprkanjem. Ako je snijeg sipak i lagan, to je dobro za trčke, a ukoliko se stvori čvrsta, debela snježna pokorica, onda ne mogu doći do hrane. Lovci im mogu pomoći odgrtanjem snijega ralicom.

Kada trčke nađu polje, gdje pod snijegom ima hrane, na njega uvijek slijeće više jata. Snježni pokrivač je tada prekriven gustom mrežom nizova otisaka trčki, među kojima su iskopane jamice u snijegu. Često nastaju staze utabanog snijega, obilježene izmetom trčki.

Jamice mjere 20 do 30 cm u promjeru, nisu duboke, no izgrebane su sve do površine zemlje. Kada trčka nađe u jamici dosta hrane, ostane u njoj tako dugo dok sve ne pokupi. Trčke ne noće na drveću ili grmlju, nego na tlu, na nekom zaštićenom mjestu. Kada je hladno, stisnu se jedna uz drugu. Ako ima snijega, on se otopi ispod njih. Na mjestima noćenja i dnevnog odmora mogu se naći hrpice izmeta trčki.

Trag trčki je i od prpošenja u pijesku, prašini ili suhoj, prhkoj zemlji. To su plitke, skoro okrugle jamice, koje odgovaraju veličini tijela ptice. Uz njih ima tragova nogu i krila. Izmet trčke je kobasičastog oblika, na jednom kraju zašiljen, na drugom tup. Dužine je 1 do 2,2 cm i debljine oko 0,6 cm. Može biti i u obliku kijače, s malim razlikama u promjeru debljeg i tanjeg kraja, ili u obliku nepravilnih grudica. Svijetlosive je boje, na kraju s bjelkastim završetkom mokraćnog sastojka.

Trčke se gnijezde na manjim travnatim površinama, na ugarima, poljima pod krmnim kulturama, na livadama koje nisu vlažne, rjeđe u žitaricama, a ne gnijezde u okopavinama. Gnijezdo je 1 do 5 m unutar polja od njegovog ruba, rjeđe dalje, iznimno u sredini. Također, gnijezde se ispod rjeđih skupina drveća i grmlja, uz jarke, kanale, puteve, na rubovima manjih i većih šuma koje graniče s poljodjelskim površinama. Za gnijezdo je bitno da je među gustim, uglavnom zeljastim biljkama, kako bi bilo dobro sakriveno i zaštićeno.

Gnijezdo trčke je vrlo jednostavno, ali brižljivije urađeno od fazanskog, dublje i u pravilu bolje obloženo travom, lišćem i perjem, mada može biti i gola jamica. Cijelo gnijezdo je oko 15 cm široko, 7 do 10 cm duboko. Prije nego što ženka napusti gnijezdo, pokrije ga travom, tako da se teško može zamijetiti. U gnijezdu je oko 15 jaja kruškastog oblika, prljavomaslinaste boje. Dužina jaja je 33 do 38 mm, širina do 28, prosječna težina 13 g.

U gnijezdu može biti previše jaja. Posljedica je da se jaja ne mogu pravilno grijati, pa leglo propadne ili se izleže manji broj pilića.

Događa se to zato, što u jedno gnijezdo više ženki nosi jaja. U tuđe gnijezdo ptica koje se gnijezde na tlu, pa i fazanki, jaja snesu mlade trčke, koje mogu po jedno jaje posijati na raznim mjestima. Događa se i da fazanka snese jaja u gnijezdo trčke. Prava zbrka jaja!

Manje ili više poprijeko razdvojene ljuske jaja znak je da su se pilići sretno izvalili i otišli dalje sa svojim roditeljima. Sve drugo znači da se neki grabežljivac ili druga životinja osladila jajima.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.