Duplje u deblu

655

Ključ opstanka životinja, koje ne mogu bez duplji, drže djetlići i žune, koji svake godine izdube više duplji nego što im treba.

Često se pogrešno misli da se drvo osušilo zato što je u njemu dubio duplju djetlić ili žuna. Te ptice dube u oslabljenim, iznutra trulim stablima. Za dijagnosticiranje koriste svoj izvrsni sluh. Nije svaka šuma ili nema u svakoj šumi pogodnih stabala za duplje. Primjerice, duplja crne žune ima otvor od 10 do 20 cm i čovjek može gurnuti ruku u nju, ali obično ne može doseći dno. Nalazi se na visini od 5 do 15 m, što znači da deblo tu treba biti barem 45 cm debelo.

Bukva, koja je crnoj žuni najprivlačnija, ima takvu debljinu debla u starosti od preko 100 godina, no sudbina crne žune ne zavisi samo o starosti drveća, nego još više o prehrambenim mogućnostima šume. U šumi gdje na tlu ne leže i trunu debla i gdje se panjevi uklanjaju nema mjesta za crnu žunu. U trulom drvu se nađe većina vrsta kukaca koji žive u šumi.

U šumicama usred polja i na stablima uz vode i po vlažnim livadama gnijezdi zelena žuna. Hrani se skoro isključivo livadskim mravima. Današnje pretjerano gnojenje livada dušikom uništava mravinjake pa je zelena žuna izgubila temelj opstanka. A stare duplje, između ostalog, nude gnijezdilišta dvjema ljepoticama među pticama koje sa zelenom žunom dijele biotop.

To su danas već rijetki pupavac i još rjeđa zlatovrana. U ekološkom pogledu je od svih djetlića najmanje zahtjevan veliki djetlić i zato je najrašireniji. Srednji ili crvenoglavi djetlić je ekološki vezan za hrastove šume, a mali djetlić za šume johe uz vodu.

Srednjegorska mješovita šuma (obrasla bukvama, javorima i jelama) odgovara planinskom ili bjelohrptom djetliću. Nestajanjem takvih šuma na nadmorskim visinama od 800 do 1400 m postao je jako rijetka ptica. Smrekove šume, koje su zamijenile mješovite, ne nude toj ptici nikakve mogućnosti za opstanak. Za visokoplaninsku, autohtonu smreku vezan je troprsti djetlić koji je relikt ledenog doba. U nizinskim, topolovim nasadima je doseljeni sirijski djetlić, koji se križa s velikim djetlićem.

Rođaka djetlića je vijoglavka, koja sama ne dubi duplje, ali se gnijezdi u njima. Selica je za razliku od djetlića koji su stanarice. Vraća se relativno kasno iz Afrike, kada se druge dupljarice već gnijezde, pa je i ono malo duplji zauzeto. Vijoglavka se zato nasilno useljava, a tuđa jaja i mladunce izbaci van i snese svoja jaja. Živi u voćnjacima i šumicama, voli otvorene predjele.

Skoro nevidljivi ukras i redovna karika prehrambenih lanaca naših šuma su sove, od kojih mnoge gnijezde u dupljama, ali ne isključivo u njima. To su: jejić lulavac, ćukuša kukavica, ćuk obični, sovina jastrebača, sovica mrtvačka. Sve su to manje ili više korisne ptice koje se, između ostalog, hrane štetnim sitnim glodavcima i kukcima.

Od ptica pjevica koje gnijezde u dupljama najzanimljiviji je brglijez, koji preveliku duplju žune, djetlića ili druge ptice zazida blatom do svoje veličine. Tako je siguran od drugih gnjezdišnih konkurenata. Poznati su primjeri da je brglijez zazidao ženku običnog ćuka ili su u njegovom gnijezdu nađeni čvorkovi ptići. Od svih sjenica najsnažnija je velika sjenica, no više puta je pobijedi plavetna sjenica. Među sjenicama i drugim pticama znamo tko je koga pobijedio po tuđim jajima ili mladuncima koji se nađu u duplji. A sve te sitne ptice pjevice su korisne.

Od ostalih stanovnika duplji, koje su izdubile žune i djetlići, možemo spomenuti od sisavaca kunu zlaticu, vjevericu, puha, šumske miševe i šišmiše, a od kukaca pčele, ose, stršljene i bumbare. Svi oni imaju pravo koristiti duplje bez obzira jesu li ih našli prazne ili su ih ispraznili na silu. Pri tom kuna zlatica često uspije uloviti i pojesti prethodnog vlasnika duplje.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.