Lovno osoblje koje osluškuje jelensku riku mora dobro poznavati vanjski izgled jelena u pojedinom dobnom razredu zbog procjene starosti koja se određuje na temelju vanjskog izgleda tijela, ponašanja grla i elemenata grana roga.
Ne manje važni su i pratioci u lovu čije su vještine i znanje ključ uspjeha lova na jelene. Osim što se mora prepoznati starost jelena, lovci moraju imati dobar glazbeni sluh, kao i biti iznimno oprezni jer je divljač na rikalištima vrlo osjetljiva i plašljiva, a sam je lov na jelene stoga opravdano najatraktivniji i s najviše adrenalina.
Mužjaci se za vrijeme parenja oglašavaju iz nekoliko razloga: rikom označavaju posjedovanje košuta (harema), označavaju posjedovanje područja na kojem okupljaju košute (rikalište), upozoravaju suparnike na svoje prisustvo, zastrašuju protivnika prije borbe, slave pobjedu nakon borbe i drugo.
Donosimo zanimljiv pregled vrsta rikanja mladog jelena:
- tražeći košute (“au – aüh – aü”) – riče žalosno, senzualno, bojažljivo;
- kad je pobjednički osvojio krdo košuta (“ü, ü, – uh – au”) – nekoliko puta uzastopce u kraćim intervalima ponavlja, riče senzualno i bezbrižno;
- prijeteći suparniku (“ö, ö ö, öüh “) – razdraženo, hrapavo i grubo, “ö” kao da iz grla izbija. Mlađi jelen riče učestalije u kraćim intervalima, pažljivo i intenzivno reagira na rikanje mlađih jelena ili vabljenje rikalicom.
Rikanje starog jelena na papiru izgleda ovako:
- tražeći košute («ö, ö , üöh – a, a – öh – aä») – riče monotono, zamišljeno i sneno;
- kad je pobjedonosno osvojio krdo košuta («ö, ö , üöh – a, a – öh – aö») – riče intenzivno, niže razne varijacije, čuva košute koje neprestano drži na okupu, povremeno razdražljivo reagira na neposlušnu košutu koja bi se htjela udaljiti od krda samo par koraka; zatim riče bezbrižno svjestan svoje snage, pobjede i posjedovanja krda;
- prijeteći suparniku («ö, ö, ö, öhu, öhö «) – riče veoma snažno i hrapavo; pobjedonosno rikanje je osobito snažno, grubo i hrapavo, prekidano varijacijama pobjedonosnog rikanja uz krdo;
- mrmljanje jelena koji hvata predah, ležeći, koji se odmara, riče s vremena na vrijeme prigušenim glasom (« öhu, auüh «);
- upozoravajući znak koji ispuštaju prvenstveno košute («ö/ ng, ö/ng») – lako se imitira uz stisak nosnih otvora ö/ng, a izlazi duboko iz grla.
Stariji ili stari jelen riče dubokim glasom, izvire približno iz najnižeg basovnog «G», a mlađi za otprilike dva tona više i izlazi iz vokala «u», dok kod starog iz vokala «o» ili «ö». Stari je jelen zamišljen, riče malo, a njegovu prisutnost uz krdo košute poštuju.
Izvor: Časopis Hrvatske Šume