Cigaja, jedna od najstarijih pasmina ovaca

1199

Iako cigaja spada među najstarije pasmine ovaca u svijetu, njen nastanak i podrijetlo ni do danas nisu u potpunosti razjašnjeni.

Brojna su stručna i znanstvena razilaženja o podrijetlu cigaje te načinu njena dolaska u jugoistočnu Europu.Tako Ulmanski (1922) smatra da je cigaja oplemenjena na području Grčke i Male Azije te je odatle dopremljena u Španjolsku, gdje je čak sudjelovala u formiranju merina. Dakle, autor pretpostavlja da je cigaja starija od merina. Adametz (1930), međutim, tvrdi da cigaja vuče korijene od vrsteovis vignei, preko pramenke, da bi tijekom vremena boljom hranidbom, njegom i selekcijom nastala pasmina kakvu danas poznajemo.

Prema tvrdnjama nekih rumunjskih i ruskih istraživača cigaja potječe iz Prednje ili Male Azije, odakle je preko Kavkaza ili Bospora došla u jugoistočnu Europu. Istu pretpostavku podržava Adametz (1930) i smatra da je već 500 godina prije Krista u zapadnom i sjevernom dijelu Male Azije bilo ovaca s finijom vunom. Prema određenim starijim napisima, cigaja je nastala križanjem merino ovaca s pramenkom, što navodno potkrepljuje istovjetnost oblika glave i rogova te dugačak i tanak rep. Isti autor dalje navodi da je cigaja na područje Vojvodine dopremljena krajem 17. i početkom 18. stoljeća, a zatim u sjeveroistočnu Hrvatsku i Slavoniju. Međutim, Posavi i sur. (2002) ističu da cigaja potječe s pašnjaka Male Azije gdje je nastala kao samostalna pasmina od starih maloazijskih predmerino ovaca pa ju se smatra jednom od najstarijih pasmina ovaca (nastala oko 800. godine prije Krista) za koju se pretpostavlja da je iste genetske osnove kao merino pasmine.

Na osnovi svega navedenog o podrijetlu cigaja ovce, najvjerojatnija je pretpostavka većine autora da ona potječe iz Male Azije i da je odatle prenesena u Europu, u još nama nepoznato doba.

Cigaja pripada skupini ovaca kombiniranih proizvodnih osobina (meso, mlijeko, vuna), s tim da je danas prvenstveno namijenjena proizvodnji mesa. Za razliku od drugih naših pasmina ovaca, cigaja je prilagođena životu na ravničarskim pašnjacima. U nas se uzgaja gotovo isključivo u Slavoniji i Baranji, u kvalitetnim hranidbenim uvjetima te je, stoga, naša najkrupnija pasmina ovaca.

Trup ovaca je srednje dužine, dosta dubok, ali uzak. Prsa cigaje su duboka i uska, s vidno izraženim grebenom, dok su sapi duge i nešto uže. Prosječna je visina grebena odraslih, tjelesno potpuno razvijenih cigaja ovaca 76,0 cm, dužina trupa 85,8 cm, širina prsa 22,5 cm, dubina prsa 32,9 cm, opseg prsa 98,4 cm i opseg cjevanice 9,5 cm (Vrdoljak i sur., 2007).Tjelesna masa odraslih ovaca je od 60 do 80 kg, a ovnova od 80 do 100 kg. Dakle, prema prikazanim tjelesnim mjerama cigaja se svrstava u srednje krupne pasmine ovaca.

Glava je srednje veličine, uskog čela, ravnog nosnog profila u ovaca, dok ovnovi imaju ispupčenu nosnu kost (ovnujsku glavu). Ovce su uglavnom bez rogova, za razliku od ovnova koji mogu biti s rogovima i bez njih. Rogovi su tamni, spiralni, a mogu biti dosta veliki. Uške su velike, tamne i malo oborene. Koža i sluzokoža tamno su pigmentirani. Glava, uške i noge su crno ili crno-sivo pigmentirane, s tim da boja sa starošću postupno blijedi. Noge su visoke, jakih kostiju i čvrstih, tamnih papaka. Tijelo cigaje prekriveno je poluzatvorenim runom sastavljenimod ljevkastih i cilindričnih pramenova, prosječne dužine oko 10 cm.

Vuna je ujednačena, srednje gustoće. Prosječna je masa nepranog runa u ovaca 2,75 kg, a u ovnova 4,9 kg (Mitić, 1957).Uovnova je prosječni promjer vlakna 31,49 μm, a u ovaca 30,62 μm (Nikolić, 1961). Tek ojanjeno janje je sive mišje boje, ponekad šareno, a s povećanjem dobi siva boja se postupno gubi pa je janjad u dobi od četiri mjeseca potpuno bijela. Potpuno crno janje ne mijenja boju (Nikolić, 1937).

Nedostatak cigaje je loša obraslost vunom donjih dijelova vrata i trbuha. Plodnost cigaje kreće se od 130 do 160% (Mitić, 1957). Prosječna porodna masa muške janjadi je 4 do 4,5 kg, s dva mjeseca janjad je teška 22 do 25 kg, a s četiri mjeseca 32 do 40 kg (Rastija i sur., 1991). Ovce u 180 dana laktacije prosječno proizvedu oko 120 l mlijeka s 6,03% mliječne masti (Ognjanović, 1958).

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.