Za razliku od ostalih kupusnjača, korabica najbolje uspijeva na tlu koje smo gnojili stajskim gnojem prošle godine, odnosno za prethodnu kulturu.
Kompleksnim mineralnim gnojivom gnoji se kao i za kupus, a u početku formiranja zadebljale stabljike dodaje se još 30 g/m2 KAN-a. Korabicu uzgajamo radi zadebljale stabljike, koja je nalik na jabuku. Najbolje uspijeva na nešto lakšim tlima. Ima ranih i kasnih sorti korabice.
Rane sorte narastu za upotrebu za 10-15 tjedana, a kasne za 15-20 tjedana, pa je zato možemouzgajati preko čitave godine. Rane sorte korabice treba sijati u klijalište a na otvorene gredice od travnja pa sve do kolovoza; u toplijim krajevima sijemo je vani na gredice sve od ožujka do rujna, i to u razmacima 3-4 tjedna između svake sjetve, tako da uvijek možemo imati svježe mlade korabice, jer, naročito ljeti, brzo odrveni, postane rubena, pa nije za jelo.
Kad razvije 3-4 lista, presađujemo je na otvoreno, i to na razmake 25 x 30 cm ili 30×30 cm. Na 1 m2 treba 11-16 presadnica. Sjetvu u klijalište treba započeti već u veljači, a zatim kasnije, kao što smo spomenuli, na otvorenu gredicu.
Neke rane sorte korabice možemo uspješno uzgajati i u planinskim predjelima, pa tako i u ljetnoj sezoni i u ovim područjima imamo 2-3 berbe korabice. U toku rasta korabicu treba okopati 2-3 puta, a za vrijeme suše zalijevati, da ne bi odrvenjela prije vremena. Ako ljeti odrežemo korabici samo dvije trećine glave, tako da na preostalom dijelu ostane nekoliko listova, u toku ljeta u pazušcima tih listova izrast će male korabice, pa tako možemo postići dvostruki prirod. Na 1 m2 možemo dobiti 1-3 kg korabice.
Od ranih sorti treba spomenuti: bečka plava, bečka bijela, srednje rana delikates i kasna golijat.
