Najčešći fiziološki poremećaji pri skladištenju krumpira

1055

Suvremene sorte krumpira se pored najvažnijih tehnoloških svojstava koja privlače proizvođače (npr.vrijeme dospijeća, visina uroda, oblik gomolja, boja kožice) razlikuju po kulinarskom tipu, odnosno unutrašnjim svojstvima (sadržaj suhe tvari).

krumpir

Jedan od najštetnijih fizioloških poremećaja koji zadnjih godina u našoj zemlji sve više dolazi do izražaja je „tamna pjegavost mesa gomolja“. Poremećaj se obično prepoznaje 1-2 dana nakon vađenja po unutrašnjim tamnim (plavičastozelenim) promjenama nekoliko mm ispod kožice gomolja.

Na površini se štetne posljedice ne primjećuju, pa takvi gomolji na „inspekcijskom“ stolu nisu prepoznatljivi, a krajnji korisnik štetne posljedice u mesu vidi tek nakon rezanja krumpira. Izgled kružno raspoređenih štetnih promjena u mesu gomolja (plavičaste, zelenkaste ili smeđe boje) ovisi o sorti krumpira, odnosno boji mesa gomolja i sadržaju suhe tvari.

Tamna pjegavost mesa gomolja nastaje kao posljedica aktivacije enzima fenol-oksidaze, pri čemu nastaje plavičasti ili plavičasto-zeleni melanin.

Natučenje gomolja kod vađenja uroda pri nižim temperaturama (manjim od 12 ºC), a poglavito ako je zemljište prije vađenja bilo zasićeno vlagom, primarno utječe na aktivnost enzima koji oksidiraju fenole, odnosno na štetnost ovog fiziološkog poremećaja.

Sorte se jako razlikuju prema osjetljivosti na tamnu pjegavost mesa (u Međimurju su tijekom 2010. bile jače oštećene sorte Roko i Belarosa), a jače su oštećeni gomolji koji sadrže više suhe tvari.

Drugi fiziološki poremećaj koji zadnjih godina dolazi do izražaja tijekom skladištenja je „šuplje srce“ krumpira. Nastaje kao posljedica nepravilnog rasta, najčešće na pjeskovitim ili tresetnim tlima, a jače su oštećeni krupniji gomolji. Prepoznaje se po šupljini u središnjem dijelu mesa gomolja. Sorte su različito osjetljive na ovaj poremećaj (u Međimurju je tijekom 2010. bila oštećena sorta Carrera). Većinom se na površini kožice gomolja ne vide nikakve štetne promjene, ali kod nekih sorata okca mogu biti dublje položena. Jedini siguran način prepoznavanja šupljeg srca je rezanje gomolja na polovice.

Do pojave „šupljeg srca“ dolazi zbog dva osnovna razloga:

1) u stresnim uvjetima rasta (npr. visoke temperature i jako sunčano zračenje) središnje staničje mesa gomolja može odumrijeti. Škrob se „izvlači“ iz oštećenog tkiva, a središnja šupljina se okružuje smeđom („plutastom“) prevlakom;

2) ako se gomolji normalno ne razvijaju u dužinu i širinu, nastale tenzije nepravilnog rasta mogu uzrokovati formiranje središnjih zvjezdolikih šupljina. Ponekad se na stjenkama unutrašnje šupljine formira tanak plutasti sloj, na kojem se može pojaviti bijela „prevlaka“.

Prevencija sprječavanja moguće pojave i razvoja „šupljeg srca“ gomolja se sastoji od izbora manje osjetljivih sorata, sklopom u sadnji utjecati na formiranje većeg broja gomolja po biljci (što ovisi o razmacima sadnje unutar reda i promjeru ili težini majčinskih gomolja) i osigurati optimalne uvjete rasta (dovoljno vlage i ne previše dušičnih hranjiva).

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.