Baršunasta plijesan rajčice

Baršunasta plijesan predstavlja zadnjih godina poseban problem pri uzgoju hibrida rajčice neograničenog rasta u negrijanim zaštićenim prostorima, odnosno još češće u grijanim plastenicima i hidroponskom načinu uzgoja.

Razvoj baršunaste plijesni primarno određuje osjetljivost (neotpornost) hibrida, optimalne temperature zraka i visoka relativna vlažnost. Optimalne temperature za zarazu rajčice su vrijednosti 22-24°C, a relativna vlažnost zraka pri tome mora biti veća od 90%. Baršunasta plijesan najčešće napada lišće rajčice, a rjeđe mogu biti zaraženi plodovi, cvjetovi, peteljke i stabljika.

Najprije je napadnuto starije (donje) lišće jer je pri zemlji relativna vlažnost veća. Karakteristični simptomi ove bolesti se prepoznaju na naličju (donjoj strani) napadnutog lišća u formi maslinasto-baršunastih prevlaka, koje potječu od brojnih sporonosnih (reprodukcijskih) organa. Zbog većeg broja infekcija ostvarenih u relativno kratkom razdoblju, lišće se osuši, a epifitocija može završiti defolijacijom biljaka.

Na licu lista javljaju se nekroze, a sa donje strane maslinasto zelene baršunaste prevlake. Ako gljiva napadne čitav list on se deformira i osuši. Zaraza se može proširiti na cvjetove koji otpadaju, a rjeđe zahvaća i plod. Bolest preživljava u tlu na zaraženim biljnim ostatcima ili na armaturi plastenika. Izvor zaraze može biti zaraženo sjeme. U vegetaciji se širi vjetrom, kišom, a mogu je raširiti radnici koji obavljaju zelene radove u plasteniku.

Redovne preventivne mjere uključujući zdravo sjeme, otporne sorte, plodored, rijeđi sklop i održavanje relativne vlage u plastenicima ispod 85%, mogu značajno smanjiti opasnost od ove bolesti. Redovna primjena fungicida Daconil i Ortiva protiv plamenjače rajčice, dovoljna je mjera zaštite od ove bolesti.

Ako se baršunasta plijesan pojavi prije primjene fungicida potrebno je odstraniti sve zaražene listove i iznijeti ih iz objekta te potom zapaliti.