U kineskim zapisima, koji datiraju iz 4. stoljeća prije Krista, spominju ga kao vrlo učinkovitog u liječenju mučnina, bolova u trbuhu, zubobolje, krvarenja i reumatizma.
Za snagu i zdravlje koristio ga je Konfucije, dok su mu u srednjem vijeku razni vladari pridavali afrodizijačka svojstva. U Europu je „došao“ u 9. stoljeću i jedan je od najstarijih neeuropskih začina. U Engleskoj se u srednjem vijeku posluživao na stolu uz sol i papar kao osnovni začin. Gotovo svaki grad u sjevernoj Engleskoj imao je ulicu nazvanu po ovom začinu „Ginger street“. U 16. stoljeću koristili su ga kao prirodni lijek protiv kuge.
Potječe iz Bismarckovog otočja, ali to i nije baš posve siguran podatak. Uzgaja se u Indiji, Maleziji i Kini, ali i u drugim tropskim krajevima. U ljekovite svrhe obično se koristi podanak koji se u tlu razvija vodoravno i račvasto se grana. Ima debele članke, izgledom nalik na šaku s nepravilnim kvrgavim prstima. Iz podanka izbijaju metar visoke stabljike sa zbijenim klasastim cvatom nalik češeru, s velikim zelenim i žuto obrubljenim pokrovnim listovima. Čaška je cjevastog oblika, vjenčić je ljevkast i žute boje s tri lancetasta jedva primjetna nejednaka vrška.
U ljekovite svrhe koristi se samo podanak koji se dobiva iz uzgoja. Sadi se u proljeće u nagnojenu zemlju, a desetak mjeseci poslije vadi se. Pažljivo oprane i oguljene podanke treba močiti u vodi tijekom 24 sata, a zatim sušiti na suncu.
U količini od 100 g podanak ima vrijednost od 80 kcal, a sadrži proteina 1,82 g, masti 0,75 g i ugljikohidrata 18 g. U znakovitim količinama sadrži nešto vitamina C, vitamina B skupine, u manjim količinama pantotensku kiselinu i niacin, eterično ulje (najmanje 1,5 posto) sa zingiberom, zingerol oštra okusa i šogaol.
Zbog sastojka kurkumina (žutog pigmenta) koji ostaje u probavnom traktu, zaštita je od polipa i raka debelog crijeva.
– učinkovit je kod mučnina i povraćanja uzrokovanih raznim stanjima i bolestima, poboljšava probavu na način da pospješuje proizvodnju sline, probavnih sokova i žuči,
– sprječava nadimanje, a azijska medicina koristi ga za liječenje prehlada i olakšavanje disanja,
– pospješuje kontrakcije srca, sprječava stvaranje krvnih ugrušaka, snižava kolesterol te djeluje protuupalno, pa čak i stimulativno na imunološki sustav,
– redovitim uzimanjem suzbija se kronični umor, poboljšava pamćenje.
Uzima se:
– svježi podanak (doza oko 10 g tanko narezanih i nasjeckanih listića, jednom do dvaput u danu),
– sušen u prahu (doza oko 2 g, jednom do dvaput u danu),
– eterično ulje (doza jedna do tri kapljice s malo meda ili na kocki šećera, jednom do triput u danu),
– tinktura ( doza deset do dvadeset kapljica, prije jela),
– kandirani đumbir u obliku bombona,
– kod reumatičnih ili sličnih bolova (vanjska uporaba trljanjem ili mazanjem tinkturom ili eteričnim uljem (dva do triput na dan u trajanju od petnaestak dana i onda kad bolovi prestanu poslije dva do tri dana).
Ljudima se savjetuje da uvijek daju prednost svježem umjesto sušenom i đumbiru u prahu. Svježi đumbir najčešće se prodaje u specijaliziranim trgovinama hrane. Treba uvijek kupovati čvrst i gladak podanak, što je pokazatelj njegove svježine, dok je dužina pokazatelj zrelosti. Na tržištu je dostupan u dva oblika (mladi i zreli). Zrelijeg ima u većim količinama, ima čvrstu koru koja zahtijeva guljenje. Mladi đumbir nije potrebno guliti, ali ga se samo može kupiti na azijskim tržnicama.
Umotan u papirni ubrus i stavljen u plastičnu vrećicu, neoguljen đumbir može se čuvati u hladnjaku do tri tjedna, a oguljeni se može zamrznuti i koristiti unutar šest mjeseci. Đumbir u prahu može se kupiti u svim većim supermarketima. Treba ga čuvati u zatvorenim staklenim bočicama, na hladnom, suhom i tamnom mjestu. Ukoliko se čuva u hladnjaku, trajnost mu se povećava i do godine dana.
Osim svježeg i sušenog, u istočnoj Aziji može se naći konzerviran u sirupu, ušećeren i ukiseljen. Koristi se u japanskoj kuhinji kao obvezni dodatak u pripremi sushija pod nazivom (gari ili sushoga). Kao začin posebno se cijeni u Kini i Indiji. Kod nas se koristi za kiseljenje povrća, posebno tikvi i krastavaca. Taj mirisni i oštri začin poboljšava okus juhama, umacima, pečenoj peradi i jelima od riže. Svježi se koristi u pripremi kako slanih tako i slatkih jela dajući osvježavajući okus marinadama, prženim jelima, juhama, žitaricama te svježem povrću. Dobar okus daje i poširanom voću, kompotima, tijestima za pripremu kolača i sl.
Za podizanje imuniteta često se dodaje napitcima. Dodaje se svježe pripremljenom soku od odabranog voća i povrća, limunadi s dodatkom meda. Ako se prokuha nekoliko komadića đumbira u vodi dobije se vrlo ukusni čaj.
Nuspojave nisu zabilježene. Zbog stimulativnog svojstva nije ga dobro uzimati navečer prije spavanja, jer može izazvati nesanicu.