Uništavanje cime krumpira

U praksi se primjenjuju dva postupka: mehanički ili kemijski. Velike prednosti ima kombinirano uništavanje.

Za mehanički postupak služe strojevi s rotoudaračima, najčešće za prednju ugradnju. Prednost tog postupka: preostala cima ne smanjuje prinos i ne smeta pri vađenju. Nedostatak: mali površinski učinak, te vjerojatnost zakorovljenja do termina vađenja. Kemijsko uništavanje ima dvije prednosti: velik površinski učinak i uništavanje korova.

Oba postupka mogu se provesti kombinirano. Ako rotoudarači odbacuju otkinutu cimu u brazde, odnosno jarke, mehanički postupak i prskanje herbicidom mogu se obaviti u istom prohodu. Rotoudarač je prikopčan na traktor sprijeda, a prskalica na stražnji podizač. Ako otkinuta cima djelomice pokriva ostatke biljaka na humcima, valja pričekati da se otkinuta masa prosuši i provene. Prskanje herbicidom može se obaviti tri do pet dana kasnije. Ostatci cime trebaju biti visoki najmanje 15 – 20 cm, tako da sredstvo ima dovoljnu aditivnu površinu za djelovanje.

Kod kombiniranoga uništavanja, u načelu dostaje po jedan mehanički i kemijski postupak. Samo ako je cima vrlo bujna i još zelena, poslije mehaničkog postupka nužna su dva prskanja, koja se obave u kratkom razmaku jedno za drugim.

Uništavanjem cime sprječavamo da virusi s lišća dospiju u gomolje. Ono treba obaviti što ranije, da se spriječe kasnije zaraze. Ako je ljeti populacija lisnih uši vrlo brojna i njihovo letenje intenzivno, cimu valja uništiti bez obzira na prinose. Ciljanim uništavanjem cime termin vađenja može se odrediti do tri tjedna unaprijed.

Do vađenja su svi gomolji jednoliko dozreli i čvrste ljuske. Humci budu dovoljno prosušeni, tako da su gomolji pri vađenju manje onečišćeni zemljom, osjetljivost na oštečivanje je manja i kasniji gubici pri skladištenju također manji.