Ljetna sjetva cvjetače

199

Kao i ostale kupusnjače, cvjetača potječe s Mediterana i Bliskog istoka. Prva pisana informacija o cvjetači potječe iz 12. stoljeća, što znači da je imala značajnu ulogu u svijetu povrtlarstva starih civilizacija.

Iako u našim krajevima nije zastupljena kao, primjerice, rajčica i paprika, zamjetno je da proizvodnja cvjetače, u zadnjem desetljeću, u svijetu itekako raste. Možda je tomu uzrok i njezina hranjiva vrijednost koja se ogleda u sadržaju ugljikohidrata, bjelančevina, masti, minerala (natrij, kalcij, fosfor, magnezij, željezo, jod) te vitamina (A, B i C). Ipak, tomu pridonosi činjenica da se veliki metamorfozirani cvat, s nekoliko najmlađih listova, može koristiti kao povrće prisutno na tržištu gotovo cijele godine.

Cvjetača ima nešto slabije razvijen korijenov sustav, što znači da automatski ima i veće potrebe za vlagom i hranjivim tvarima. Tako je praksa pokazala da nedostatak vlage u tlu, ali i zraku znatno usporava rast lisne mase, koja ostaje sitna, s jakom voštanom prevlakom, pa nastupa prijevremeno oblikovanje cvjetnih glavica slabe kakvoće. Svakako treba napomenuti da cvjetača najveću potrebu za vlagom pokazuje u vrijeme oblikovanja cvjetne glavice.

Stoga, treba uzeti u obzir činjenicu da se navedeno povrće može uspješno proizvoditi samo uz dobro natapanje, prvenstveno metodom orošavanja (kišenja) biljaka i tla, čime se stvara visoka relativna vlaga zraka što itekako godi cvjetači.

U našim toplim krajevima cvjetača se za zimsku i proljetnu berbu sije u kolovozu, a sadi u rujnu, dok se za jesensku berbu sije u srpnju, a sadi u kolovozu. U nešto hladnijem klimatu, cvjetaču treba posijati nešto ranije da bi se berba planirala prije dolaska hladnijih dana, odnosno prije pojave mrazova. Sadi se na razmak redova od 60 cm koliko iznosi i razmak unutar samih redova.

Navedeni razmak redova potreban je kod uzgoja kasnih jesensko-zimskih sorata, tj. hibrida koji zahtijevaju i nešto više proizvodnog prostora. Međutim, većina povrtlara prakticira nešto manji razmak sadnje (40 x 40 cm) da bi na taj način što bolje iskoristili prijeko potrebne, ali još uvijek male i usitnjene, proizvodne površine.

Cvjetača se bere u stadiju tehnološke zrelosti, kada cvat dosegne promjer preko 10 cm, a to odgovara sortnim svojstvima. Berba se odvija za suha vremena, rezanjem do korijena, tako da uz glavicu ostane nekoliko listova. Budući da se cvatovi ne razvijaju ujednačeno, berba je sukcesivna. Nakon branja, cvjetaču je potrebno naglo ohladiti i uskladištiti na temperaturi nešto višoj od točke smrzavanja. Kupljenu pak na tržnici možete čuvati zamotanu u papir u hladnjaku do tri dana.

Međutim, trebate znati da se cvjetača najbolje pripravlja kuhanjem na pari premda se može kuhati i u vodi bez soli. Otkrit ćemo vam i malu tajnu – ako je kuhate u slanoj vodi, brzo će vam potamniti. Osobito je ukusna ako se kuha u mješavini vode i mlijeka, a dobro dođe i pokoji začin kao što su vlasac, celer ili peršin. U dalmatinskoj se kuhinji pak najviše priprema na lešo, začinjena kvasinom i maslinovim uljem. Pa tko voli neka izvoli…

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.