Wasabi ili japanski hren

Zeljasta trajnica, mesnate podzemne stabljike (podanak, u kultiviranih primjeraka do 5 cm promjera a dug do 30 cm), visoka 20-75 cm, nerazgranjena, uspravna ili se uzdiže, gola ili narijetko kratkodlakava u gornjem dijelu (podanak i bazalni dio stabljike promjera oko 3 cm).

Listovi na bazi tvore skororozetu, srcolike baze, oblika srcolikog do bubrežastog (vrh tup) a peteljka duga do 20 cm, rub različito nazubljen do cjelorub, dimenzije plojke ovih prizemnih (rozetnih) listova je 6-20 x 6-18 cm. Stabljični listovi srcoliki do jajoliki, vrh šiljast, peteljke duge do 6 cm, žile na plojci dlanolike, i manje (oko 3 x manje dimenzije). Cvat je grozd, rahao, brakteje postoje (što nije tipično za rod), kad nose plod, dršci ploda strše ili uzdignuti, oko 35 mm dugi.

Cvjetovi tipične građe kao u ostalih kupusnjača (4 lapa, 4 latice, 6 prašnika, plodnica jedna, nadrasla), lapovi dugi oko 4 mm, duguljasti, brzo otpadaju (nisu vrećasti), latice boje bijele, duguljasto-lopatičaste, 6-9 x 2-3 mm, prašnici imaju bijele filamente. Plodnica ima 6-8 sjemenih zametaka a nalazi se na ginoforu (=držak plodnice) dugom najčešće 2-5 mm. Plod je linearan, 10-20 x 1,5-2 mm (znači komuška jer je 4 ili više puta duža od svoje najveće širine), zaklopci imaju nejasnu srednju žilu, a septum (pregrada u plodu) je najčešće cjelovit, sjemenke su duguljaste 2-3 mm duge, smeđe. 2n = 28

Ekologija: Trajnica koja raste u prirodi u japanskim planinama uz tekućice, okoliš sjenovit (ne tolerira direktno sunčevo svjetlo) u zraku (naročito u toplijim mjesecima) dosta vlage, temp. +8 do +20°C, cvjeta 03.-05. mj. (u Japanu cvatnja počinje u 01. mjesecu i traje sve do 05. mjeseca), plodi 05.-06. mj., pridolazi do 2 500 m n.v.

Naziv ˝eutrema˝ dolazi od grč. eu = dobra, prava i grč. trema = otvor, rupa (odnosi se na rupičast septum tj. pregradu u plodovima nekih vrsta roda, jer je R. Brown (1823) proučavajući tipsku vrstu E. edwardsii zaključio da je septum perforiran tj. ima otvore) a riječ ˝japonicum˝ se odnosi na areal tj. Japan (iako neki izvori navode Koreju, ruski Sahalin, čak i sjeverni dio Kine). Biljka je jestiva, ljekovita i zahtjevna kao kultura.

Oštar začin koji se dobije ribanjem podanka ili donjeg dijela stabljike zove se wasabi (poput hrena) i sastavni je dio tradicionalnih japanskih jela kao što je sashimi (sašimi, = svježa riba), sushi (suši, = sashimi + riža), soba ( = heljdine kuglice) itd., listovi se mogu osušit i stavljati u salate i sireve a može poslužiti za spravljanje vina i likera.

Odavnina je wasabi bio protuotrov za stomačna trovanja (ima odlična antimikrobna svojstva), neke tvari imaju antikancerogeni učinak (dojke, debelo crijevo), a ima dokaza da djeluju izvanredno protiv ugrušaka (bolje od popularne acetilsalicilne kis. tj. aspirina, andola…). Ova biljka predstavlja izazov uzgajivačima biljaka i uzgoj je u domeni vrhunskih uzgajivača, stoga je i jako skup proizvod.

Sinigrin (glukozinolat) pod djelovanjem enzima mirozinaze hidrolizira se u izotiocijanate koji imaju karakteristično oštar miris za ovu biljku. (npr. 6-metiltioheksil-izotiocijanat, 7-metiltioheptil-izotiocijanat…)

Izvanredno malo trovanja ribom se događa u Japanu iako konzumiraju sirovu ribu i to se zahvaljuje upravo dodacima kakav je wasabi.