Razlike između peršina korjenjaša i lišćara

Kako bismo otklonili sve dvojbe navest ćemo osnovne značajke dvije najčešće sorte peršina.

Odmah ćemo istaknuti kako peršin ima vrlo malo sorti, kako kod nas tako i u svijetu, te se u našim poljoljekarnama susreću dva osnovna kultivara: peršin berlinski i peršin domaći lišćar. Peršin berlinski se uzgaja prvenstveno zbog svoga bijelog zadebljalog korijena uz kojeg formira i 15-20 listova. Peršin domaći lišćar nema tako izražen, zadebljao korijen koji je zapravo više jako razgranat i žiličast.

S druge strane, peršin lišćar u tijeku vegetacije može stvoriti i više od 150 listova. Biološke posebnosti Peršin je, uz celer, jedna od “najmučnijih” biljaka u pogledu klijanja tj. nicanja. Dakle, riječ je o vrsti povrća kojoj treba na svojevrstan način znati i ugoditi. Tako peršin, osim u rano proljeće, možete posijati i u kasnu jesen.

Dubina polaganja sjemena treba iznositi oko 1,5 cm a sjeme se polaže na razmak između redova od 30 cm dok razmak unutar reda treba iznositi 5-7 cm. Ipak, zamjetno je da se kod nas sjetva peršina obavlja uglavnom omaške, rasipanjem iz ruke po cijeloj površini. Kada biljke formiraju 4 prava lista prorjeđuju se na razmake 8-10 cm. Iako sjeme niče već pri 2º C optimalna temperatura nicanja iznosi 20º C.

Pošto je peršin biljka dugog dana i sunčanih položaja nipošto ga ne uzgajajte u zasjeni bilo koje vrste. U pravilu, uzgaja se na drugom mjestu u plodoredu, što znači da dolazi iza povrtnih kultura koje su obilno gnojenje stajskim gnojem ili pak iza leguminoza.