Paprika je osjetljiva na ovu gljivičnu bolest. Simptomi su najčešće na stabljici u razini zemlje, na napadnutom mjestu nastaje duguljasta vodena pjega koja se postepeno širi obuhvaćajući stabljiku.
Listovi iznad napadnutog mjesta gube čvrstoću i suše se. Napadnute dijelove prekriva snježno-bijeli pahuljasti micelij. Mogu biti zaraženi i plodovi. Gljiva u tlu može preživjeti dugi niz godina. Voli lagana, prozračna tla u kojima se ne nakuplja voda (uslijed viška vode u tlu se nakuplja veća količina CO2 a u takvim tlima se bijela trulež slabo razvija).
Važno je provoditi preventivne mjere kako bi se smanjio napad ovim parazitom.
Mjere preventive su:
- plodored,
- obrada tla oranjem čime se gljiva unosi dublje u tlo gdje ne postoje uvjeti za razvoj plodnih tijela,
- zaražene biljke treba ukloniti iz nasad i spaliti prije nego što se razvije sklerocij (oblik u kojem gljiva prezimljuje),
- sterilizacija tla (termička ili kemijska).
Ostale bolest koje se mogu pojaviti kao problem pri uzgoju paprike: koncentrična pjegavost (lat. Alternaria spp.), pepelnica (lat. Leveillula taurica), venuće (lat. Verticillium dahliae).