Zaštita peršina od štetnika i bolesti

Najznačajniji štetnici peršina su: mrkvina muha (lat. Psila rosae) i lastin rep (lat. Papilio machaon).

Mrkvina muha
(lat. Psila rosae)

Odrasli oblik polaže jaja na vratu korijena mrkve ili u zemlju. Ličinke nakon što izađu iz jaja ubuše se u korijenje te tako rade hodnike izjedanjem. Takav korijen gubi i na kvaliteti okusa. Lišće mrkve napadnute ličinkama ove muhe prepoznaje se po ljubičastoj boji koje kasnije požuti isuši se. Mrkvina muha ima 2 generacije godišnje. Prva se javlja početkom svibnja , a druga koja je ujedno i brojnija javlja se u srpnju. Prezimi u obliku kukuljice.

Lastin rep
(lat. Papilio machaon)

Štete radi gusjenica izjedajući nadzemne dijelove peršina.

Iako se u pojedinim godinama pojavljuju veće populacije lastinog repa, one nikad nisu toliko masovne da bi mogle ugroziti uzgoj a njihovo uništavanje, bilo kemijsko ili mehaničko je zabranjeno jer se ubrajaju u zaštićene vrste.

Zaštita peršina od bolesti

Najznačajnije bolesti peršina: pjegavost lista peršina (lat. Septoria petroselini), crna trulež korijena (lat. Alternaria radiciana), pepelnica (lat. Erysiphe heraclei).

Pjegavost lista peršina
(lat. Septoria petroselini)

Bolest se prenosi sjemenom pa je ono ujedno i primarni izvor zaraze. Razvoju ove gljive pogoduje vlažno vrijeme te temperatura od 18 – 25°C. Preventivno se od ove bolesti štiti tretiranjem sjemena, te pravilnim plodoredom. Fungicidi na lišće se ne primjenjuju ako su namijenjeni za potrošnju.