Češnjak je kao i luk sličnih zahtjeva prema tlu i plodoredu. Uzgaja se iza okopavina koje su obilno gnojenje stajskim gnojem. Na istoj površini može se uzgajati svake 3-4 godine.
Priprema tla za sadnju ista je kao i kod proizvodnje luka. Kako češnjak ima mali broj selekcioniranih sorti, za proizvodnju se koristi sadni materijal proizveden što bliže području uzgoja češnjaka. Kultivari i ekotipovi Prosječna masa lukovice naših domaćih ekotipova obično je 30 – 40 g, a francuski kultivari oslobođeni virusa (virus free) imaju prosječnu masu lukovice 70 – 100 g, što je dovoljno ilustrativan primjer. Kultivari i ekotipovi mogu se podijeliti u tri osnovne skupine, i to – jesenski češnjak, proljetni češnjak i alternativni češnjak.
Jesenski češnjak sadi se ujesen, prezimljuje, i u idućoj godini razvija vegetativnu masu i lukovicu – glavicu. Ima kraće razdoblje mirovanja, pa se repromaterijal ne može čuvati do proljeća iduće godine. Većina ovih ekotipova ima krupnije i šire listove, krupniju lukovicu s manjim brojem krupnih češnjeva u lukovici.
Sadnja češnjaka obavlja se u jesen i proljeće. Jesenskom se sadnjom postižu veći prirodi, glavice su krupnije, ali se lošije čuvaju od glavica proizvedenih proljetnom sadnjom. Jesenska sadnja češnjaka obavlja se u listopadu, a proljetna što ranije u proljeće, kad to zemljišni uvjeti dopuste. Češnjak se sadi na dubinu 4-5 cm u jesen, a u proljeće na dubinu 2-3 cm. Za sadnju se uzimaju izvanjski češnjevi s glavice češnjaka jer su krupniji i razvijeniji. Unutarnji češnjevi imaju tanji i slabiji ovojni listić, nejednaku krupnoću, pa se stoga ne postiže odgovarajući učinak. Za četvorni metar potrebno je posaditi 6-8 dekagrama češnjeva. Češnjevi se prije sadnje, zbog zaštite od bolesti, potapaju u otopinu nekog botriticida u trajanju desetak minuta.
Češnjak je tehnološki sazrio kada lišće požuti, a stabljika se počinje sušiti. Vađenje se obavlja po suhom i lijepom vremenu, kad je tlo umjereno prosušeno. Najpovoljniji rok vađenja je kada je 30-70 % listova suho. Nakon vađenja češnjak se smješta u prostor zaštićen od sunca, u tankom sloju da se prosuši, a poslije se čisti i sprema za čuvanje. U skladištu je najvažnije održavati relativnu vlagu zraka manju od 70 %, da se izbjegne tjeranje korjenčića i pojava površinske plijesni. Prema normama kvalitete na europskom tržištu češnjak ekstra klase mora biti karakteristične boje za tip, cijele lukovice, pravilna oblika, dobro očišćen, korijeni moraju biti glatko odrezani, a češnjevi moraju biti čvrsto vezani u lukovici. Dopušten je najmanji promjer lukovice 45 mm, a razlika između najviše i najmanje lukovice u jedinici pakiranja najviše 20 mm.