Žuta patuljavost ječma i pšenice

Bolest nazvanu žuta patuljavost ječma uzrokuje virus (BYDV). Simptomi bolesti ovise o domaćinu, razvojnoj fazi biljke u kojoj je nastupila infekcija, uvjetima okoline (temperatura, svjetlo) i virulentnosti soja virusa.

Tipični znaci ove bolesti su zastoj u rastu (patuljavost) i promjena boje listova. Slične simptome mogu izazvati i abiotski čimbenici (niske temperature, višak ili manjak vode u tlu), nedostatak hranjiva (dušik i sumpor) i oštećenja od herbicida. Na pojavu bolesti povoljno djeluju temperature od 10 do 18°C.

Pri nižim temperaturama uz manjak sunčevog svjetla (oblačno), kao i pri temperaturama iznad 30°C simptomi vezani uz promjenu boje nestaju. Ovaj virus parazitira na preko 100 vrsta iz porodica trava (Poaceae), a među njima su ječam, pšenica, zob, raž, tritikale, kukuruz i mnogi travnati korovi.

Simptomi na ječmu

Dolazi do zastoja u rastu, a listovi poprimaju zlatnožutu boju uz pojavu gljiva čađavica. Početno žućenje javlja se na vrhovima listova šireći se prema osnovi plojke. Ako je zaraza nastupila u jesen, mlado lišće uz promjenu boje postaje deblje, čvršće i stoji uspravno. Rano zaražene biljke obično ne klasaju ili su im klasvi manji, često sterilni. Rast korijena je slab. Promjene mogu zahvatiti pojedine skupine biljaka, a pri jakom napadu, čitavo polje može biti zaraženo.

Simptomi na pšenici

Početni znak bolesti je žućenje listova, koji kasnije poprime crvenkastu boju. Pri zarazama u ranim fazama razvoja, biljke dostižu samo trećinu do polovine svoje normalne visine. U tim slučajevima klasanje je rijetko, a prinosi zrna su bitno smanjeni. Ako zaraza nastupi kasnije, simptomi su blaži, vide se klorotične pruge između žila srednjih listova, a gornji listovi pocrvene.

Najvažniji izvor zaraze su višegodišnji travni korovi. Uz trave važan domaćin je i kukuruz koji ljeti predstavlja most za prijenos ovog virusa između žetve i sjetve ozimih žitarica. Uzročnika (virus) prenose lisne uši (Rhophalosiphum padi, Rhophalosiphum maidis, Sitobion avenae, Schizaphis graminum). Kod ozimih usjeva najveće su štete kod jesenske zaraze. Bolest se ne prenosi mehanički (dodirom biljaka), a nije sigurno prenosi li se sjemenom.

Suzbijanje bolesti

Neizravne mjere: Otpornih sorata na ovu bolest na našem tržištu nema. Preporuča se kasnija jesenska i ranija proljetna sjetva. Jarine treba sijati dalje od ozimih usjeva. Ne pretjerivati s dušičnom gnojidbom. Nužno je suzbijati korove koji su mogući izvor zaraze.

Izravne mjere: od nicanja svaki tjedan treba pratiti pojavu lisnih uši. U slučaju jačeg napada (obično u fazi 2 do 4 lista) provesti zaštitu sredstvima koja imaju dozvolu u RH za tu namjenu, kao npr: Beta- Baythroid EC 025, Chromgor 40, Decis, Direkt 10 SC, Dursban E 48, Enduro 258 EC, Fastac 10 SC, Hostaquick EC 50, Karate Zeon, Metasystox EC 250, Pirifos EC, Pirimor 50 WG, Radotion E-50, Rogor 40. Prednost imaju insekticidi sa sistemičnim i brzim inicijalnim djelovanjem.