Plamenjača soje

Plamenjača soje (Peronospora manshurica) se sjemenom raširila diljem svijeta, a u našoj je zemlji opisana od 1983. godine i od tada se javlja gotovo redovito svake sezone ali u različitom intenzitetu.

Vremenske prilike i osjetljivost sorata soje značajno utječu na pojavu ove bolesti, a štete se očituju u zbog ranije defolijacije, slabije kvalitete sjemena i gubitak uroda 8-12 %. Vrlo visoka vlažnost zraka, učestalo noćno vlaženje usjeva (rose, vlaženje od kiše) uz temperature zraka između 15° i 25°C optimalne su za razvoj plamenjače soje.

Plamenjača se uvijek javlja na mladim ili vršnim listovima soje u obliku svjetlo-žutih pjega vidljivih s gornje strane lišća, promjera približno 5 mm. S vremenom se pjege povećavaju i poprimaju nepravilne, zvjezdolike oblike. Naknadne tkivo unutar pjega postaje tamno-smeđe boje. Na naličju takvih pjega u povoljnim se uvjetima formiraju sivkasta prevlaka nespolnih organa uzročnika bolesti. U sjemenskim usjevima soje urod se ne može prihvatiti kao sjemenski materijal ako obavezne zdravstvene analize sjemena konstatiraju zarazu sa plamenjačom iznad 5 %.

Ali, struka smatra da u merkantilnoj proizvodnji usjevi soje dobre kondicije imaju približno 30 % više lisne mase koja joj treba za fotosintezu, pa kako zaraza od plamenjače ne prelazi taj “kritičan prag” u pravilu se plamenjača soje kemijski ne suzbija (izuzev u sjemenskoj proizvodnji)! U Republici Hrvatskoj dopuštenje za suzbijanje plamenjače soje ima samo pripravak Galben-M (1,5-2,5 kg/ha).

Puno veći zdravstveni problem i veće ekonomske štete od plamenjače soje pri merkantilnom uzgoju može izazvati pojava i prekomjerno umnažanje običnog crvenog pauka ili koprivine grinje (Tetranychus urticae), ali navedeni štetnik za svoj razvoj zahtjeva nešto nižu relativnu vlažnost zraka i vrlo visoke temperature zraka (veće od +30°C).