Jajasta gnojištarka

209

Jajastu gnojištarku prvi je znanstveno opisao francuski mikolog Jean Baptiste Francois Pierre Bulliard 1786. godine i odabrao joj znanstveni naziv Agaricus atramentarius.

Izvor: Wikipedia

U rod Coprinus premjestio ju je švedski mikolog Elias Magnus Fries 1838. godine. Tu je ostala sve dok Scott A. Redhead, Rytas Vilgalys i Jean-Marc Moncalvo nisu proveli DNK analizu 2001. godine.

Od tekućine koja nastaje prilikom raspada jajaste gnojištarke moguće je napraviti tintu. Gljiva se jednostavno stavi u zdjelicu i ostavi da se raspadne procesom autolize, pomoću vlastitih enzima, odnosno bez posredstva mikroba.

Rasprostranjena je po čitavoj sjevernoj hemisferi. Raste uz šume, po rubovima šuma, uz puteve, u parkovima, vrtovima ili smetlištima. Raste na panjevima listača. Preferira bogata tla pa pridolazi na tlima bogatima gnojem, npr. uz konjušnice. Često se pojavljuje u većim grupama.

Klobuk je u početku jajolikog oblika, kasnije postaje zvonolik. Boja je siva ili sivo-smeđa, u središtu obično tamnija, pokrivena ljuskicama, visine od 3 do 7 cm i širine od 2 do 5 cm. Mesa je malo, prvo je bijele boje, a zatim tamni naočigled. Listići su slobodni, debeli i gusti. U početku bijelo-sivi, s vremenom tamne i postaju crni da bi se na kraju tijekom raspadanja pretvorili u crnu tekućinu, a što je povezano sa sazrijevanjem spora. Spore su eliptične, a otisak spora crne je boje. Stručak je dugačak i tanak, valjkast, vlaknast, bijele boje, pri dnu smeđe.

Česti su primjerci sa zakrivljenim stručkom. U slučaju oštećenja mijenja boju. Dužine je od 6 do 15 cm, a širine od 1 do 1,5 cm. Iznutra je u početku pun, kasnije šupalj. Tek izniknuli, mladi primjerci imaju omotač velum koji vrlo brzo nestaje.

Mlado meso vrlo je ugodnog, slatkastog mirisa. Bez mirisa je. Vrijeme branja je u proljeće tijekom travnja i svibnja te jesen tijekom rujna i listopada. Smatra se uvjetno jestivom gljivom zbog loše reakcije na alkohol. Jedu se isključivo mladi primjerci netom nakon nicanja, odnosno još bijeli klobuci i obrađuju se najkasnije tri do četiri sata od branja. Nakon konzumiranja ove gljive ne smije se konzumirati alkohol. U protivnom će doći do blagog trovanja koje onda uzrokuje mučninu, povraćanje, dolazi do snižavanja arterijskog tlaka i žarenja u licu, no simptomi brzo prolaze. Ako se ne konzumira alkohol, nema opasnosti od konzumacije ove gljive. To je potkrijepljeno analizama kojima se dokazalo da jajasta gnojištarka ne izaziva alergijske reakcije.

Nije ih preporučljivo pripravljati s drugim vrstama gljiva, čak ni drugim gnojištarkama. Može se pripremati u gulašu, kuhati, žariti ili marinirati (što se rijetko prakticira jer je potrebna veća količina). Dobro se slaže s kotletima i krumpirom. Jajastu gnojištarku moguće je sušiti za začin. Kod liječenja alkoholizma pokazala se štetnom za osobe koje boluju od bolesti bubrega, jetre, pluća ili srca i krvnih žila.

Slične vrste su jestiva velika ili čupava gnojištarka, lat. Coprinus comatus, razlikuje se po izraženim ljuskama na klobuku. Blistava gnojištarka, lat. Coprinus micaceus, koja je po nekima nejestiva, a po nekima jedva jestiva, manja je, žuto-smeđeg klobuka koji kasnije potamni. Vrlo slična, nejestiva Romagnesijeva gnojištarka, lat. Coprinus romagnesianus, ima izraženije smeđe ljuske i također izaziva antabusni učinak. Nejestiva šarena gnojištarka, lat. Coprinus picacea, prilično se razlikuje po izraženom kontrastu boja klobuka koji je smeđe ili tamnosive boje s bijelim ljuskama. Odbit će neugodnim mirisom. 

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.