Smeđi medvjed

Smeđi medvjed (lat. Ursus arctos) rasprostranjen je u Europi, Aziji i Sjevernoj Americi te je vrsta medvjeda s najširim arealom.

Europska populacija u najvećem broju živi u šumskim planinskim predjelima, a što je posljedica nekontroliranog lova koji je u zapadnoj Europi smeđeg medvjeda doveo do ruba istrebljenja, a u Velikoj Britaniji i Irskoj do potpunog nestanka. Najveća populacija obitava u Rusiji koja se oporavila nakon intenzivnog lova.

Najmanja populacija u EU-u je ona na Pirinejskom poluotoku, a najveća u Rumunjskoj. Naša dinarsko-pindska populacija druga je po gustoći u EU-u. Prema podatcima Large carnivore iniciative for Europe, u Europi obitava između 17 i 18 tisuća jedinki, od kojih između 15 i 16 tisuća u EU-u. Prema njihovom podatku iz razdoblja od 2012. do 2016. godine, dinarsko-pindska populacija broji oko 3950 jedinki.

Podvrsta smeđeg medvjeda (Ursus arctos arctos) koja obitava u Europi je najbrojnija. Podvrste koje obitavaju u Sjevernoj Americi također pripadaju vrsti smeđi medvjed. Grizli medvjed (lat. Ursus arctos horribilis) nosi ime i sivi medvjed zbog sivog tona dlake. Rasprostranjen je većinom po Sjevernoj Americi, ali i u Euroaziji. Kodijak medvjed (lat. Ursus arctos middendorffi ) rasprostranjen na jugozapadnoj Aljasci.

Mužjaci smeđeg medvjeda veći su od ženki. Masa im se kreće od 140 do 320 kg. Masa ženki kreće se između 100 i 200 kg, a masa tek okoćene mladunčadi svega oko 35 dkg do pola kg pa su medvjedi po tom nesrazmjeru posebni u životinjskom svijetu. Pri tome valja imati na umu da se tjelesna masa medvjeda mijenja tijekom godine. Čitavo je tijelo krupno, glava je masivna, prilično okrugla, uši nesrazmjerno malene u odnosu na glavu, okrugle, a njuška izdužena. Ima 42 zuba.

Osim što im oči nalikuju na ljudske, kao i ljudi dobro razlikuju boje, a za razliku od ljudi obdareni su noćnim vidom. Prisutna je leđna grba, odnosno hrbat na kojem je dlaka tamnije boje. Smeđa boja dlake može varirati.

Udovi su mu kratki i debeli. Visina odrasle jedinke kreće se od 0,90 do 1,9 m i više, a dužina od njuške do repa može prije- ći 2 metra. Karakteristično je za medvjeda da hoda punim stopalima. Prednja stopala dužine su oko 16 cm, a stražnja oko 26 cm, dok su pandže koje ne uvlači duge od 5 do 6 cm, no mogu doseći i 10 cm. Sluh im je bolje razvijen nego ljudski, a najbolje razvijeno čulo im je njuh. Može trčati brzinom od oko 25 km na sat. Odlično pliva i vere se i po okomitim stijenama, no na drveće se može penjati samo mladunčad do druge godine života.

Smeđi medvjed je svejed, no pretežno se hrani biljem. Nakon što izađe iz brloga, nakon zimskog sna jede travu, korijenje i kukce jer još nema puno dostupne hrane. Jede bobičasto, koštunjavo voće i dr. voće, žirove, bukvicu, zeljasto bilje, gljive, med i dr. Životinjsku prehranu čine kukci puževi, ptice, riba, mladunčad sisavaca te ranjeni i bolesni sisavci. Među životinjskom hranom na meniju mu je najčešće strvina i zbog toga ima važnu ulogu u ekosustavu. Smeđeg medvjeda najviše ugrožavaju lov i nestanak staništa.