Prihrana uljane repice obavezna je agrotehnička mjera jer omogućuje usjevu da se brže oporavi nakon zimskih stresova, osobito ako se pravovremeno obavi s odgovarajućim dozama i vrstama gnojiva. Najbolje je obaviti prihranu početkom proljetnog porasta, odnosno početkom ožujka.
Kod uljane repice fosfor omogućuje početni brži rast i razvoj i usjevi dobro ishranjeni fosforom ujednačeniji su i ranije dozrijevaju, a kvaliteta zrna je povećana. Fosfor utječe na povećanje otpornosti biljaka na polijeganje i bolesti. Potrebe uljane repice za kalijem su najveće u razdoblju cvatnje. Kalij utječe na bolju čvrstoću stabljike i veću otpornost na polijeganje.
U proljeće, uljana repica u kratkom razdoblju formira veliku organsku masu i tada ima veće potrebe za dušikom koje iznose i preko 150 kg/ha za prinose veće od 4 t/ha. Prihrana uljane repice može se obaviti kroz jednu ili dvije prihrane ovisno o zemljišnim i vremenskim uvjetima.
Druga prihrana je neophodna u slučaju obilnih i dugotrajnih padalina, te na laganim i pjeskovitim tlima jer u takvim uvjetima može doći do ispiranja dušika. Potrebe uljane repice za hranjivima najveće su u razdoblju od početnog proljetnog porasta do početka cvatnje i biljka do te faze razvoja treba biti opskrbljena optimalnim količinama hranjiva kako bi se formirao veći broj komuški i sjemenki po komuški.
Prva prihrana obavlja se pri kretanju vegetacije, kada se obnavlja i započinje intenzivan rast korjenova sustava i njome se unosi veća količina dušika. Od dušičnih gnojiva za prvu prihranu najbolje je primijeniti KAN koji sadrži 27 posto dušika u amonijskom i nitratnom obliku koji su lako pristupačni biljci u početnom porastu nakon zime.
Ovo gnojivo ima prednosti na tlima kisele reakcije jer sadrži i manji postotak kalcija i magnezija te spada u kruta gnojiva granuliranog ili priliranog oblika. Ukoliko u osnovnoj gnojidbi u jesen nije unesena dovoljna količina fosfora i kalija kao i na tlima koja su siromašna fosforom i kalijem, može se primijeniti NPK 20-10-10, NPK 15-15-15 ili NPK (SO3) 15-15-15 koja uz dušik sadrže i manju količinu fosfora i kalija te sumpora, koja će biljka tijekom ovog perioda uspjeti usvojiti i iskoristiti.
Druga prihrana obavlja se kada iz rozete listova izađu prvi pupovi, odnosno dva do tri tjedna nakon prve prihrane. Same potrebe biljke za hranjivima su zbog povećane fotosinteze u ovoj fazi intenzivnog rasta povećane, osobito za dušikom. U drugoj prihrani osim KANa od dušičnih gnojiva mogu se primijeniti UAN ili UREA.
UAN je tekuće dušično gnojivo, odnosno otopina uree i amonij nitrata koja sadrži 30 posto težinskog dijela dušika. U ovoj fazi primjene UAN se razrjeđuje s vodom u omjeru 1 : 3. Može se primjenjivati zajedno sa sredstvima za zaštitu bilja te se na taj način smanjuju prohodi.
UREA je prilirano gnojivo koje sadrži 46 posto dušika u amidnom obliku koji se postepeno razgrađuje do amonijskog i nitratnog oblika dušika pa ima produženo djelovanje u tlu. U slučaju nedostatka oborina prihrana se može obaviti preko lista tekućim gnojivom Fertinom R u koncentraciji 5 %. Fertina R sadrži: 10% dušika, 5% kalija, 2% magnezija, 0,5% bora i 3% cinka.
U ranoj prihrani najbolje je gnojiti dušičnim gnojivima u lako pristupačnom obliku kao što je amonijski i nitratni oblik dušika, odnosno KANom.
