Suha trulež korijena i stabljike uljane repice

Krug domaćina ograničen je na vrste iz porodice (lat. Brassicaceae). Osim na uljanoj repici značajan je uzročnik bolesti i na kupusu, korabi, kelju, kelju pupčaru i cvjetači.

Do zaraze uljane repice može doći od stadija klijanaca do formiranja komuški, a gljiva napada kotiledone, lišće, stabljiku i komuške. Ovisno o osjetljivosti genotipa, količini primarnog inokuluma, vremenskim uvjetima i stadiju razvoja u kojem je nastala zaraza, prinos može biti umanjen i za više od 30%. Ako se zaraza ostvari u fazi klijanaca ili tijekom formiranja prvih pravih listova, mlade biljke mogu propasti ili zaostaju u porastu te su kod tih zaraza štete najveće.

Na lišću pjege prljavo bijele boje, okruglog do nepravilnog oblika. Bolest se prvo javlja na donjim listovima, a potom se širi na gornje. Pojava piknida na rubovima pjega i/ili unutar njih karakteristični su za tu bolest. Simptomi na stabljikama starijih biljaka mogu varirati, ali se uvijek formiraju na osnovi stabljike ili na mjestu gdje je list pričvršćen za stabljiku. Pjege su duge nekoliko centimetara i obično su bijele do sive boje s tamnim rubom. Ponekada se na osnovi stabljike vidi samo područje crne boje unutar kojega se tkivo raspucava. Pjege mogu prstenasto obuhvatiti stabljiku i tada se biljke prijevremeno suše i lako polegnu. Zaražene se komuške raspucavaju, a sjeme u njima je naborano.

Gljiva se između dvije vegetacije održava na zaraženim biljnim ostatcima u obliku pseudotecija u kojima se formiraju askusi s askosporama. One se oslobađaju nakon kiša na temperaturama između 8 i 12°C, a šire se vjetrom na udaljenosti i više stotina metara. Klijaju u prisustvu slobodne vode pri temperaturama 4 do 28°C. Gljiva se može održati na biljnim ostatcima i u obliku piknida, ali se piknospore zračnim strujanjima šire na vrlo male udaljenosti te taj način preživljavanja nije osobito značajan. Piknidi s piknosporama značajni su za širenje tijekom vegetacije te se unutar usjeva raznose kišnim kapima ili rjeđe zračnim strujanjima. Piknospore klijaju znatno sporije od askospora i za njihovo je klijanje pri optimalnim temperaturama (20 do 25°C) potrebna stalna vlažnost biljnog organa najmanje 16 sati. Optimalne su temperature za razvoj bolesti između 20 i 24°C, a fruktifikacija traje minimalno 13 dana.