Paša u ishrani preživača

Paša je kvalitetan i najjeftiniji izvor hranjivih tvari u proizvodnji mlijeka tijekom ljetnih mjeseci, od sredine travnja do sredine listopada.

Pašu je moguće organizirati na prirodnim ili kultiviranim pašnjacima, a predstavlja zeleno voluminozno krmivo kao mješavinu samoniklih trava i leguminoza (djetelina), zeljastoga bilja (jestivih i pravih korova, otrovnoga bilja) i travolikih biljaka (šaš, sita, rogoz). Na hranjivu kvalitetu paše utječe udjel vrijednih biljnih vrsta, stadij razvoja vegetacije kada se koristi i način korištenja. Poželjan sastav biljnih vrsta na dobrome pašnjaku je:

• 60–70% trava (rana pahovka, klupčasta oštrica, vlasulja crvena, engleski ljulj, livadna vlasulja, mačji repak)

• 20–30% mahunarki (crvena, bijela i žuta djetelina)

•  do 10% korovnoga bilja.

Vrijeme eksploatacije pašnjaka treba prilagoditi stadiju vegetacije, jer biljka starenjem mijenja kemijski sastav i hranjivu vrijednost. Starenjem biljke smanjuju količinu vrijednih hranjivih tvari, bjelančevina, lakoprobavljivih ugljikohidrata(šećera) i vitamina, kao i vode. Istovremeno raste količina sirove vlaknine (celuloze) i stupanj njene lignificiranosti, odrvenjelosti. Prema tome, preporučuje se korištenje zelene mase u trenutku postizanja visokih prinosa i, pri tome, pravilnog odnosa hranjivih tvari. Kod većine trava to je pred cvatnju, a kod leguminoza u vrijeme kada je oko 50% biljaka u cvjetanju.

Uz napomenu da korištenje pašnjaka može biti nomadskim napasivanjem, košnjom i kombiniranjem napasivanja i košnje, za preporučiti je posljednju varijantu, jer omogućava najbolje korištenje proizvedene zelene mase pašnjaka. Osobito je taj pašno-košni sustav u prednosti kada se primjenjuje u pregonskim pašnjacima. Na dobrim pašnjacima mliječna krava dnevno može konzumirati oko 80-100 kg zelene mase, što uravnoteženjem energetske vrijednosti, bjelančevina i mineralnih tvari podmiruje dnevnu proizvodnju mlijeka od oko 18-20 kg.

Odrasle ovce i koze dnevno pasu 8-10 kg dobre zelene mase.

Lucerna – konjska djetelina, je među najvrjednijim i najstarijim krmnim kulturama. Odlikuje se vrlo kvalitetnim bjelančevinama, sa značajnim udjelom esencijalnih aminokiselina. U suhome sijenu lucerne sadržaj se bjelančevina kreće 16-24%, a u zelenoj masi 3-5%. U lucerni se, također, nalaze velike koncentracije vitamina (A, B1, B2, C, D, E), a od minerala kalija, kalcija i magnezija. Privredni je značaj te kulture dugogodišnje iskorištenje (4-5 godina). Ima veliku prednost u odnosu na ostale leguminoze, a to je otpornost na sušu i veliki prinos ST po jedinici površine. Preporučuje se dnevno mliječnim kravama, ovisno o proizvodnji i ostalim komponentama obroka, 25-40 kg dnevno po životinji, a ovcama i kozama 5-7 kg.

Od ostalih leguminoza koje se koriste u hranidbi mliječnih životinja su bijela i crvena djetelina, grahorica i stočni grašak. U usporedbi s travama, karakterizira ih dobra proteinska vrijednost i povećana koncentracija minerala (kalcija, magnezija, sumpora). Leguminoze su inače ukusne komponente, ali neke imaju gorak okus zbog prisustva alkaloida te ih treba postupno uvoditi u obrok. Konzumiranje većih količina tih tvari može nepovoljno utjecati na mliječnost i kakvoću mlijeka, a, također, i na zdravstveno stanje visokogravidnih životinja.

Stočni grašak i grahorica daju vrlo visoke prinose (30-50t/ha), osobito kada se siju u kombinaciji sa žitaricama. Žitarice sa čvrstom stabljikom daju oslonac mekoj, puzajućoj stabljici graška ili grahorice, a uz to se nadopunjavaju hranjivima iz tla, naročito u iskorištenju dušika. Te se leguminoze koriste u zelenome stanju samo do cvjetanja, a kasnije se povećava sadržaj sirovih vlakana, celuloze (sa 3,2 – 6%). Preporučljive količine su oko 15-20 kg dnevno za mliječne krave, a do 5 kg u obrocima mliječnih ovaca i
koza.

Djetelinsko-travne smjese su, zbog slabijega korijena u odnosu na višegodišnje leguminoze, pogodnije u vlažnijim klimatima. Sadrže različit udio bjelančevina, oko 20-25 g prob. bjelančevina/kg, a mijenja se ovisno o količini djeteline. Ako se daje 13 dnevno oko 30 kg djetelinsko-travne smjese, to iznosi oko 750 g prob. bjelančevina, a zadovoljava uzdržne potrebe mliječnih krava i proizvodnju 8-10 kg mlijeka/dan.

Korištenje tih krmiva u hranidbi mliječnih životinja nastaje obično manjak u energiji te je u takvim slučajevima potrebno obrok pojačati s energetskim koncentriranim krmivima-žitaricama. S obzirom na to da u vrijeme stvaranja cvijeta i sjemena trave brzo stvaraju veću koncentraciju teže probavljivih tvari, DTS treba koristiti u vrijeme vlatanja. Ovisno o tipu tla, preporučuju se i različite recepture DTS-a. U sljedećem primjeru ponuđene je receptura DTS-a za tla slabo kisele reakcije i umjereno vlažnoga klimata.
– 10–15% vlasulja livadna ili klupčasta oštrica
– 10–15% francuski ljulj i
– 85–90% lucerne