Azijski tigrasti komarac

U nekim dijelovima svijeta komarci lokalnom stanovništvu mogu priuštiti i mnogo veće nedaće pa i danas milijuni ljudi godišnje umire od raznih bolesti koje su prenesene ubodima komaraca.

Kroz 2004. i 2005. godinu Hrvatsku je naselila je nova (pedeseta) vrsta komarca, popularno nazvan Azijski tigrasti komarac, Stegomyia albopicta. Pojava se očekivala budući da se komarac već petnaestak godina širio Italijom u koju je donesen 1990. godine iz SAD-a i to transportom guma. Tigrasti komarac je prisutan i u Albaniji, Francuskoj, Sloveniji, Švicarskoj, Crnoj Gori i Belgiji.

Radi se o komarcu srednje veličine, tamne boje s izrazitim bijelim prugama na određenim dijelovima tijela, po čemu je, najvjerojatnije, i dobio ime. Za razliku od „domaćih“ vrsta bode danju, najčešće u jutarnjim i popodnevnim satima a na mjestu uboda se često razvija jaka kožna alergijska reakcija. Slabi su letači, mogu letjeti tek 200-ak m od legla, pa njihova prisutnost odaje i blizinu legla.

Iz svoje domovine u šumama Jugoistočne Azije 70-ih godina započeo je širenje po mnogim dijelovima svijeta, izrazito je agresivan pa potiskuje domicilne vrste, dobro se prilagođava novim prilikama a poznat je kao jedna od vrsta komaraca s najvećim potencijalom prijenosa različitih uzročnika bolesti. Tako je tijekom ljeta 2007. tigrasti komarac zabilježen kao vektor chikungunya virusa u epidemiji koja je izbila u okolici Ravenne u sjevernoj Italiji.

To je prvo zabilježeno pojavljivanje te tropske bolesti u Europi budući da do sada nije bilo niti vektora koji je može prenijeti. Kao izvorno šumska vrsta komarca koja se razmnožavala polijeganjem jajašaca u zaostalu vodu u dupljama drveća počeo je prepoznavati automobilsku gumu i ostala mala legla blizu čovjeka kao pogodno mjesto za leglo.

Znamo da automobilske gume koje su ostavljene na vanjskim površinama uvijek zadrže bar male količine vode a njihova crna boja pogoduje akumulaciji topline sunčevih zraka. Brzina razvoja ličinki komaraca u vodi upravo je ovisna o temperaturi vode u leglu. Izgleda da su brzi transporti ljudi i roba i globalizacijski procesi pogodovali širenju ove vrste po čitavom svijetu. To nam pokazuje primjer Albanije u koju je slučajno dospio iz Kine još 1979. godine, ali se više od dvadeset godina nije uspio dalje proširiti iz te, tada, jako izolirane države.

Prvi nalazi u Hrvatskoj su bili mjesta vezana uz veće količine automobilskih guma (karting staze i vulkanizerske radionice) te luke i marine gdje dolazi veliki broj plovila iz susjedne Italije. Međutim, kada se naseli, ovaj komarac ubrzo zaposjeda i sva ostala mala legla po vrtovima i okućnicama. Zanimljiv primjer je zabilježen u listopadu 2005. u Savudriji (Istra) gdje je, vjerojatno, stigao nekim plovilom u lučicu a naselio se u skoro sve vaze za cvijeće na obližnjem starom savudrijskom groblju. Bačve, začepljeni krovni odvodi za kišnicu, slivnici koje zadržavaju vodu, vaze za cvijeće, vrtni bazeni i fontane i svi ostali predmeti koje više ili manje koristimo u domaćinstvu, koji se mogu napuniti vodom i tu vodu zadržati desetak dana su potencijalno leglo.

Stanovnici područja u kojima je primijećen tigrasti komarac trebaju posebnu pozornost obratiti na sva navedena mjesta jer se tek sudjelovanjem svakog od nas može zaustaviti širenje ove vrste. Najbolji, i ekološki najprihvatljiviji, način uništavanja ličinki je jednostavno prosipanje vode iz potencijalnih legla. Ukoliko nam je voda stvarno potrebna za obavljanje radova u vrtu, posude treba držati dobro zatvorene kako ženke komaraca ne bi uspjele položiti jajašca u njih. Ako nismo u mogućnosti provesti niti jedan od ovih postupaka, onda se moramo obratiti nadležnim institucijama koja koje osiguravaju provedbu mjera dezinsekcije protiv komaraca. Na tržištu postoji više preparata koji uspješno uništavaju ličinke komaraca u malim leglima a ovlaštene tvrtke od strane Ministarstva zdravstva provode suzbijanje uz sve mjere opreza kako ne bi došlo do neciljanih otrovanja.

Praćenje prisutnosti i brojnosti tigrastog komarca na nekom području provodi se ovipozicijskim lovkama. Često se dogodi da se jajašca tigrastog komarca otkriju prije nego što su zamijećeni problemi s molestiranjem. To nam može ukazivati na tek pristigle jedinke koje se još nisu namnožile pa je u takvom slučaju puno lakše zaustaviti širenje na tom području. Lovka se sastoji od crne, čvrste plastične posude zapremine oko 0,5 l i lesonit traka veličine 15 x 2 cm koja se postavlja nakoso u posudu tako da je hrapava strana okrenuta prema gore. Posuda se probuši sa strane, 3 cm niže od gornjeg ruba, kako kišnica ne bi prepunjavala posudu. Izlaže se na sjenovita mjesta, na tlu u vegetaciji ili pričvršćena na drvo ali u svakom slučaju ne iznad 0,5 m od tla.

Nakon što se prikupe lesonitne trake na terenu potrebno ih je osušiti te pristupiti pregledavanju pod entomološkom lupom. Jajašca se najčešće nalaze neposredno uz područje iznad razine vode u lovki. Međutim, ukoliko je lovka bila izložena duže vrijeme, postoji mogućnost da se jajašca nalaze cijelom dužinom lesonitne trake zbog oscilacija nivoa vode u lovci. Jajašca su crna i ovalna veličine 0,5 mm te su lako zamijetna i prepoznatljiva. Ukoliko je lovka bila izložena duži period, možemo zateći i otvorene šuplje ljušturice jajašaca a u vodi ličinke tigrastog komarca.

Za sada se zna da uspješno prezimljuje u formi jajašca u područjima gdje je srednja temperatura najhladnijeg mjeseca ne pada ispod 0 ºC, srednja temperatura najtoplijeg mjeseca prelazi 20 ºC i količina oborina iznosi više od 500 mm na godinu.