U nekim dijelovima svijeta komarci lokalnom stanovništvu mogu priuštiti i mnogo veće nedaće pa i danas milijuni ljudi godišnje umire od raznih bolesti koje su prenesene ubodima komaraca.
Kroz 2004. i 2005. godinu Hrvatsku je naselila je nova (pedeseta) vrsta komarca, popularno nazvan Azijski tigrasti komarac, Stegomyia albopicta. Pojava se očekivala budući da se komarac već petnaestak godina širio Italijom u koju je donesen 1990. godine iz SAD-a i to transportom guma. Tigrasti komarac je prisutan i u Albaniji, Francuskoj, Sloveniji, Švicarskoj, Crnoj Gori i Belgiji.
Radi se o komarcu srednje veličine, tamne boje s izrazitim bijelim prugama na određenim dijelovima tijela, po čemu je, najvjerojatnije, i dobio ime. Za razliku od „domaćih“ vrsta bode danju, najčešće u jutarnjim i popodnevnim satima a na mjestu uboda se često razvija jaka kožna alergijska reakcija. Slabi su letači, mogu letjeti tek 200-ak m od legla, pa njihova prisutnost odaje i blizinu legla.
Iz svoje domovine u šumama Jugoistočne Azije 70-ih godina započeo je širenje po mnogim dijelovima svijeta, izrazito je agresivan pa potiskuje domicilne vrste, dobro se prilagođava novim prilikama a poznat je kao jedna od vrsta komaraca s najvećim potencijalom prijenosa različitih uzročnika bolesti. Tako je tijekom ljeta 2007. tigrasti komarac zabilježen kao vektor chikungunya virusa u epidemiji koja je izbila u okolici Ravenne u sjevernoj Italiji.
To je prvo zabilježeno pojavljivanje te tropske bolesti u Europi budući da do sada nije bilo niti vektora koji je može prenijeti. Kao izvorno šumska vrsta komarca koja se razmnožavala polijeganjem jajašaca u zaostalu vodu u dupljama drveća počeo je prepoznavati automobilsku gumu i ostala mala legla blizu čovjeka kao pogodno mjesto za leglo.
Znamo da automobilske gume koje su ostavljene na vanjskim površinama uvijek zadrže bar male količine vode a njihova crna boja pogoduje akumulaciji topline sunčevih zraka. Brzina razvoja ličinki komaraca u vodi upravo je ovisna o temperaturi vode u leglu. Izgleda da su brzi transporti ljudi i roba i globalizacijski procesi pogodovali širenju ove vrste po čitavom svijetu. To nam pokazuje primjer Albanije u koju je slučajno dospio iz Kine još 1979. godine, ali se više od dvadeset godina nije uspio dalje proširiti iz te, tada, jako izolirane države.
Prvi nalazi u Hrvatskoj su bili mjesta vezana uz veće količine automobilskih guma (karting staze i vulkanizerske radionice) te luke i marine gdje dolazi veliki broj plovila iz susjedne Italije. Međutim, kada se naseli, ovaj komarac ubrzo zaposjeda i sva ostala mala legla po vrtovima i okućnicama. Zanimljiv primjer je zabilježen u listopadu 2005. u Savudriji (Istra) gdje je, vjerojatno, stigao nekim plovilom u lučicu a naselio se u skoro sve vaze za cvijeće na obližnjem starom savudrijskom groblju. Bačve, začepljeni krovni odvodi za kišnicu, slivnici koje zadržavaju vodu, vaze za cvijeće, vrtni bazeni i fontane i svi ostali predmeti koje više ili manje koristimo u domaćinstvu, koji se mogu napuniti vodom i tu vodu zadržati desetak dana su potencijalno leglo.
Stanovnici područja u kojima je primijećen tigrasti komarac trebaju posebnu pozornost obratiti na sva navedena mjesta jer se tek sudjelovanjem svakog od nas može zaustaviti širenje ove vrste. Najbolji, i ekološki najprihvatljiviji, način uništavanja ličinki je jednostavno prosipanje vode iz potencijalnih legla. Ukoliko nam je voda stvarno potrebna za obavljanje radova u vrtu, posude treba držati dobro zatvorene kako ženke komaraca ne bi uspjele položiti jajašca u njih. Ako nismo u mogućnosti provesti niti jedan od ovih postupaka, onda se moramo obratiti nadležnim institucijama koja koje osiguravaju provedbu mjera dezinsekcije protiv komaraca. Na tržištu postoji više preparata koji uspješno uništavaju ličinke komaraca u malim leglima a ovlaštene tvrtke od strane Ministarstva zdravstva provode suzbijanje uz sve mjere opreza kako ne bi došlo do neciljanih otrovanja.
Praćenje prisutnosti i brojnosti tigrastog komarca na nekom području provodi se ovipozicijskim lovkama. Često se dogodi da se jajašca tigrastog komarca otkriju prije nego što su zamijećeni problemi s molestiranjem. To nam može ukazivati na tek pristigle jedinke koje se još nisu namnožile pa je u takvom slučaju puno lakše zaustaviti širenje na tom području. Lovka se sastoji od crne, čvrste plastične posude zapremine oko 0,5 l i lesonit traka veličine 15 x 2 cm koja se postavlja nakoso u posudu tako da je hrapava strana okrenuta prema gore. Posuda se probuši sa strane, 3 cm niže od gornjeg ruba, kako kišnica ne bi prepunjavala posudu. Izlaže se na sjenovita mjesta, na tlu u vegetaciji ili pričvršćena na drvo ali u svakom slučaju ne iznad 0,5 m od tla.
Nakon što se prikupe lesonitne trake na terenu potrebno ih je osušiti te pristupiti pregledavanju pod entomološkom lupom. Jajašca se najčešće nalaze neposredno uz područje iznad razine vode u lovki. Međutim, ukoliko je lovka bila izložena duže vrijeme, postoji mogućnost da se jajašca nalaze cijelom dužinom lesonitne trake zbog oscilacija nivoa vode u lovci. Jajašca su crna i ovalna veličine 0,5 mm te su lako zamijetna i prepoznatljiva. Ukoliko je lovka bila izložena duži period, možemo zateći i otvorene šuplje ljušturice jajašaca a u vodi ličinke tigrastog komarca.
Za sada se zna da uspješno prezimljuje u formi jajašca u područjima gdje je srednja temperatura najhladnijeg mjeseca ne pada ispod 0 ºC, srednja temperatura najtoplijeg mjeseca prelazi 20 ºC i količina oborina iznosi više od 500 mm na godinu.
