Uzgoj božura

Božur je trajnica koja potječe iz Kine, ali raste samoniklo i u ostalim dijelovima Azije, u Europi i Sjevernoj Americi. Ima odebljali, duboko rasprostranjen korijen. Poznat je kao grm i kao trajnica velikih raznobojnih cvjetova, ugodna mirisa, velikih sjajnih, rasperjalih listova.

Kod nas se uzgaja za rezani cvijet. Cvate u proljeće (svibanj, lipanj) a cvatnja traje 2-5 tjedana. U Europi se uzgajaju križanci Paeoniae lactiflora s punim velikim cvjetovima bijele, tamnoružičaste, trešnjevocrvene boje, visoki do 80 cm, zatim križanci s jednostavnim cvjetovima bijele, ružičaste, ljubičastoružičaste boje niskog rasta. Traži hranjivo, duboko tlo. Dobro uspijeva u hranjivoj ilovastoj zemlji slabo kisele reakcije i umjerene vlage.

Božuri su otporni na niske temperature i u našim kontinentalnim klimatskim uvjetima vrlo dobro prezimljavaju. Postoji opasnost pozebe kod jesenske sadnje pa se preporuča zaštititi mlade posađene biljke.

Božuri se razmnožavaju dijeljenjem korijena, presađivanjem mladih biljaka u dobro pripremljenu zemlju. Sadnja se obavlja u jesen prije stvaranja novog, mladog korijenja na dubinu na kojoj će mladi pupovi biti pokriveni tankim slojem zemlje. Razmak sadnje 70×70 cm ili 50×70 cm.

Budući da je božur višegodišnja biljka, tlo se mora dobro pripremiti prije sadnje dodavajući organska i mineralna hranjiva. Za uspješan rast dubokog korijenja koji će davati obilne i kvalitetne cvjetne glavice, nakon što otpadne lišće, treba pognojiti sa NPK 7:20:30 (500 kg/ha), nakon nicanja prihraniti sa NPK 15:15:15 (150-200 kg/ha) a preporučljivo je folijarno dodati još neko tekuće mineralno gnojivo s naglašenim mikroelementima. U prvoj godini uzgoja treba odstraniti sve cvjetne pupove da bi se stimulirao rast vegetativnih nadzemnih i podzemnih organa.

U drugoj godini uzgoja pinciraju se postrani pupovi i ostavlja samo 1-2 cvijeta po biljci. Treće i narednih godina pinciraju se postrani izboji i ostavlja se 5-7 cvjetova po sadnici da bi se izbalansirala kvaliteta cvjetova i postigao kontinuitet plodonošenja. U pazušcu listova i na cvjetnim glavicama božur izlučuje mednu rosu koja može predstavljati problem ako se na njoj nasele gljive čađavice što umanjuje kvalitetu cvijeta. Kod uzgoja u vanjskim uvjetima rjeđe nastaju ovakve štete, ali u zaštićenoj proizvodnji gdje su više temperature i slabije provjetravanje treba o tome voditi više računa. Nadzemni dio biljke odumire u jesen a u proljeće iz zemlje potjeraju novi nadzemni izboji.