Bukva (Fagus sylvatica) je bjelogorično drvo iz porodice Fagaceae, najrasprostranjenija šumska vrsta drveća u Hrvatskoj. Raste na brdskim i planinskim položajima, srednje, zapadne Europe, te jugoistočne Europe.

Bukva dolazi u svim vegetacijskim pojasima kontinentalne Hrvatske, u rasponu od 100 do 1500 m nadmorske visine. U nizinama dolazi s lužnjakom i običnim grabom, na brežuljcima s hrastom kitnjakom, običnim grabom i pitomim kestenom, a u brdskom pojasu ima klimatozonske značajke. U gorskom pojasu (600 do 1100 m) dolazi u prebornim, mješovitim sastojinama s običnom jelom.
Iznad pojasa hrastovih šuma pa sve do 1200 m nadmorske visine, ostaje posljednji pojas listopadnog drveća u kojem najvažniju ulogu ima bukva. U nekim krajevima javlja se čak iznad pojasa četinarskih šuma na visinama 1800 – 2000 m. Bukva koja raste na toj visini naziva se pretplaninskom bukvom.
Naraste do 40 m. Debljina debla može biti i preko 1 m prsnog promjera. Krošnja je široko zaobljena.
Kora debla je siva, glatka i tanka. Pupovi su 2 cm dugi, vretenasti, otklonjeni od izbojka pod kutem od 45°. Srčika izbojka je trobrida. Lišće je eliptično, dugo 8 cm.
Rub lista je valovit i fino trepavičasto dlakav. List je u mladosti bogat vitaminom C. Cvjetovi su jednospolni u resastim, glavičastim cvatovima. Muški su u okruglim resama na dugoj stapki, ženski po dva cvijeta u kupuli, koja je obrasla končastim ljuskama. Kupula ili zajednički ovoj, nastaje bujanjem cvjetne osi.
Za cvjetanja kupula je sočna, poslije otvrdne i postane drvenasta, a njeni se listići pretvore u duge bodljike ili ljuske.
Cvjeta iza listanja, u travnju ili svibnju. Muški i ženski cvjetovi su na ovogodišnjim izbojcima. Po dva su ploda u kupuli, koji se zovu bukvice, smeđi su, trouglasti, jestivi u nuždi. Dozrijevaju u rujnu ili početkom listopada, a otpadaju nakon prvih mrazeva u listopadu ili početkom studenoga. U 1 kg plodova ima 3600 do 6800 bukvica. Klijavost je kratkotrajna, oko 6 mjeseci, a iznosi prosječno oko 35 %.
Vijek bukve može biti od 100 – 120 godina.
Drvo bukve razlikujemo kao crvenu i bijelu bukvu. Crvena bukva u rascjepku ima žućkasto-bijelu boju te tamni u žuto-smeđu boju. Ukoliko se drvo pari dobiva crvenkasto-smeđu boju. Crvena bukva je jako čvrsta i koristi se za proizvodnju namještaja i unutarnju izgradnju, parkete i stepeništa.
Bijela bukva je žužćkasto-bijele do sive boje. Također je jako čvrsta i teška. Zbog svoje čvrstoće se koristi za dijelove izložene velikim naprezanjima.
Kod nas ima i ekonomsku vrijednost,kada se pripremamo za hladne dane,dosta se koristi bukva kao ogrijev.
Iznad zone bukovo jelovih šuma čini čiste sastojine bukve, pa je to često gornja granica šumske vegetacije. Bukove šume u Hrvatskoj zbog dobrog načina gospodarenja zadržale su prirodnu strukturu i nepromijenjeni areal rasprostranjenja, a stoje najvažnije, u njima postoji prirodna obnova kao jamstvo njihova opstanka.
Bukva je najvitalnija šumska vrsta. Vrijedna je s ekonomskog i ekološkog gledišta, s posebnim naglaskom na općekorisne funkcije.