Posebno velika brojnost crne mušice (Bibio marci L.) u ovoj godini zabilježena je u nekim našim krajevima.
Crne mušice su dugačke 10-15 mm. Tijelo im je prekriveno sitnim crnim dlačicama. Kod crnih mušica izražene su razlike između spolova. Ženke su krupnije (12-15 mm) dok su mužjaci manji 10-12 mm). Mužjaci imaju veću glavu da velikim očima dok je glava kod ženki dosta manja. Mušice su slabi letači, prepoznatljivi po dugačkim zadnjim nogama. Krila se potpuno preklapaju.
Crne mušice žive u močvarnim staništim gdje ima dosta raslinja. Odrasle mušice se javljaju koncem travnja te lete u velikim rojevima tzv. svadbeni let. Nakon što mužjaci pronađu ženke, započinje parenje . Oplođena ženka odlaže oko stotinjak jaja u tlo, te nakon toga ugiba. Za odlaganje jaja, ženke biraju tla bogata humusom, a u najvećem broju slučajeva ženka odlažu jaja u tzv. šumsko tlo prekriveno listincem. U takvim tlima ličinke se hrane organskom tvari u raspadanju, te ne pričinjavaju štete. U pojedinim slučajevima ličinke se mogu hraniti sitnim korijenčićima različitih biljaka te pričiniti manje štete. Zabilježene su manje štete u rasadnicima gdje su ličinke donesene zajedno sa „šumskim humusom“.
Crna mušica dlakarica ima dosta prirodnih neprijatelja. Među poznatijim je i parazitska osica Borophaga incrassata, koja svoja jaja odlaže u tijelo ličinki ili kukuljica.
Izbjegnu li prirodne neprijatelje na čijem su jelovniku i bude li sljedeća zima manje oštra, možda će i naredne godine crne mušice biti predmet mnogih priča.






