Pepeo kao gnojivo

Pepeo se kao gnojivo za biljke koristio kroz gotovo čitavu povijest, a danas ponovno postaje sve omiljeniji dodatak u ekološkoj poljoprivredi.

Ne sadrži dušik i sumpor, no zbog dosta kalija i kalcija poželjan je za sve biljke koje uzgajamo zbog plodova kao što je voće, te korjenasto povrće (celer, cikla, mrkva…), kao i ono plodovito poput rajčica, buča, bundeva, tikvica, ali i kupusnjača.

Dodavanje pepela izrazito je povoljno za kisela tla jer će ih neutralizirati (povisit će se pH reakcija tla), no ne preporučuje se na tlima lužnate reakcije koja će uz njega postati još lužnatija i time nepovoljna za uzgoj većinu biljaka.

Nećemo ga dodavati ondje gdje rastu ili će rasti biljke koje vole kiselo okruženje (borovnice, brusnice, mahovine, rododendroni…). Općenito se smatra da je za većinu prosječnih tala godišnje dovoljno dodati do 1 kg pepela na površinu od 10m² i to najbolje u nekoliko navrata. Pri tome tlo trebamo prekopati, tako da se pepeo izmiješa s tlom.

Preporučuje se da na to mjesto biljke sadimo najranije nakon dva tjedna, a nikako ga ne bismo smjeli koristiti za sjetvu sjemena i pikiranje mladih biljčica jer može biti suviše agresivan. Usto možemo upotrijebiti i čađu koja za razliku od pepela sadrži ponešto dušika.

Pepeo je koristan dodatak i tekućim pripravcima od ljekovitog bilja kojima prihranjujemo voće, povrće i ukrasno bilje. I travnjake povremeno možemo prihraniti pepelom tako da prosijani pepeo ravnomjerno rasipamo po travi i potom zalijemo.