Veliki jorkšir nastao je u Engleskoj grofoviji Yorkshire, te je prema njoj i dobio ime.
Nastao je križanjem engelskih domaćih svinja s malim jorkširom. Smatra se daje tvorac ove pasmine Joseph Tulley čijom je zaslugom ova pasmina izložena na Stočarskoj izložbi u Winsdoru. Poslije toga ta je pasmina vrlo brzo raširena ne samo u Engleskoj, nego i u ostalim zemljama Europe. Zahvaljujući tome veliki jorkšir imao je značajnu ulogu u postanku drugih plemenitih pasmina svinja.
Morfološka svojstva
Glava velikog jorkšira srednje je duga i široka, u čeonom dijelu s blago ugnutim profilom i stršećim ušima, često povijenim naprijed. Trup je dugi dubok, povijen u leđnom dijelu. Životinje su široke u prsima, a butovi su dobro obrasli mišićjem i penju se visoko na leda. Moderni selekcionirani tip jorkšira ima srednje visoke noge snažnih kostiju. Duž trbušne linije veliki jorkšir ima 6-7 pari pravilno raspoređenih sisa. Tanka i nepigmentirana koža prekrivena je bijelom i rijetkom čekinjom. U zreloj dobi krmače su teške 200-250 kg, a nerastovi 350 i više kg.
Fiziološka svojstva
Krmače prase 10-12 prasadi, teških 1,1-1,3 kg, a kod odbića s mjesec dana 6-7 kg. Broj odbite prasadi godišnje po krmači u normalnim uvjetima iznosi 20 i više komada. Svinje se odlikuju ranom dozrelošću i dobrim tovnim sposobnostima. U tovu do 100 kg sa 6 mjeseci prirasti se kreću od 700 do 750 grama, a utrošak hrane oko 3,0 kg. Nerastovi u performans testu od 30-100 kg od 1986-1995 u Hrvatskoj imali su priraste veće od 900 grama, a konverzija hrane kretala se oko 2,5 kg. Neke zapadno – europske zemlje ostvaruju bolje tovne pokazatelje s ovom pasminom. Mesnatost je polovica dobra, a kakvoća mesa bolja nego kod drugih plemenitih pasmina svinja. Jorkšir je manje sklon stresnoj osjetljivosti, pa su i svojstva povezana sa stresnom osjetljivošću dobra.
Unutar ove pasmine u svijetu postoji veći broj proizvodnih tipova, od izrazito plodnog, snažne konstitucije i srednje mesnatosti, do manje plodnog, srednje snažne konstitucije i visoke mesnatosti. Neke od zemalja, kao primjerice Francuska, Njemačka, Švedska i druge, od velikog jorkšira iz Engleske stvorile su svoje jorkšire, koji se vrlo malo razlikuju od izvornog oblika ove pasmine. Radi dobre plodnosti i pretežito snažne konstitucije, uzgajivači u programima križanja velikog jorkšira uključuju po majčinskoj strani za proizvodnju križanih krmača Kl generacije.