Osobitosti probave u preživača

5525

Probava u preživača uvelike se razlikuje od probave ostalih domaćih životinja. Preživači su karakteristični zbog postojanja predželudaca i akta preživanja.

Njih se naziva i poligastričnim životinjama, jer imaju složeni želudac koji se sastoji od triju predželudaca i pravoga želuca (sirišta). Preživači su izuzetno značajni u proizvodnji mesa i mlijeka zbog sposobnosti iskorištavanja hranjivih tvari iz voluminozne hrane bogate sirovom vlakninom. Bakterije koje žive u njihovom najvećem predželucu, buragu, imaju sposobnost razgradnje i iskorištavanja celuloze i drugih tvari koje su monogastričnim životinjama uglavnom neprobavljive. To je jedan od uvjeta racionalne proizvodnje mesa.

Od domaćih životinja u preživače ubrajamo goveda, ovce i koze. Zajednička im je karakteristična građa probavnoga sustava. Probavni sustav započinje ustima, u kojima se nalaze zubi. Preživači imaju samo donje sjekutiće, dok je na gornjoj čeljusti razvijena dentalna ploča, što im olakšava čupanje i odsijecanje trave. Kutnjaci i predkutnjaci dobro su razvijeni i imaju veliku žvačnu površinu, što omogućava dobro usitnjavanje hrane. Mljevenjem hrane u ustima djelomično se razaraju stanične stijenke biljnih stanica, čime probavni i bakterijski enzimi lakše razgrađuju hranjive tvari unutar stanica. Koze imaju izrazito pokretne usne, što im omogućava brstenje. Ovcama je gornja usna razdvojena, čime je olakšano uzimanje hrane. Govedo ima karakterističnu građu sluznice usta i površinu jezika na kojem se nalaze papile, odnosno šiljaste tvorbe usmjerene suprotno od otvora usta, čime se sprječava ispadanje hrane iz usta. To, također, znači da tvari (ili predmete) koje je govedo unijelo u usta ne može ispljunuti van.

Lučenje sline u ustima preživača je kontinuiran proces. Razlika je jedino u intenzitetu toga lučenja, koji se pojačava prilikom uzimanja hrane i, manje, prilikom preživanja. Suha voluminozna hrana mehaničkim djelovanjem na sluznicu predželudaca izaziva pojačano izlučivanje sline. Slina kod preživača ima izrazito važnu ulogu. Putem sline u burag dospijevaju bikarbonati, fosfati i urea, tvari kojima se neutraliziraju kiseline buraga koje nastaju nakon probavnih procesa u predželucima. Slina tako održava pH buraga u optimalnim granicama, a za vrijeme gladovanja, bakterijama u buragu dostavlja sastojke neophodne za preživljavanje. Normalno lučenje sline važno je za sprječavanje pojave nadma, jer dovoljna količina sline olakšava odvajanje plinova iz tekućega sadržaja buraga.

Usnu šupljinu hrana napušta jednjakom. Jednjak je mišićna tvorba, čije kontrakcije guraju hranu prema predželucima, ali, isto tako, hrana se tim putem vraća u usta prilikom procesa preživanja. Za zdravlje krave bitno je da je jednjak uvijek prohodan. Zbog ozljeda jednjaka ili različitih patoloških procesa može doći do zastoja hrane u jednjaku. To je izrazito opasno iz razloga što se plinovi koji nastaju u predželucima ne mogu izbaciti van te dolazi do nadma buraga koji pritišće pluća i može izazvati ugušenje životinje.

Progutana hrana iz jednjaka dolazi u predželuce. Tri su predželuca: burag (rumen), kapura (retikulum) i knjižavac (omasum). Burag je najveći predželudac vrećastog izgleda i izrazito velike zapremine. Na vanjskoj se strani nalaze brazde koje ga dijele na pojedine buragove vreće. Unutrašnja stijenka buraga prekrivena je resicama. Kapura je manja od buraga, nalazi se ispred njega, a unutrašnja površina je prekrivena saćastim tvorbama. Burag i kapura su spojeni velikim otvorom te se miješanjem hrana prebacuje iz jednoga predželuca u drugi.

Miješanje hrane omogućavaju kontrakcije buraga i kapure. Za govedo je normalno da se u 5 minuta dogodi 7-12 kontrakcija buraga. Osim miješanja hrane, kontrakcije buraga omogućavaju i rejekciju, tj. vraćanje hrane iz buraga u usta, na dodatno usitnjavanje i natapanje slinom. Nakon što je zalogaj dobro prožvakan, govedo ga proguta, a nakon toga novi zalogaj dolazi na preživanje u usta. Goveda prosječno preživaju 7-10,5 sati dnevno, u kraćim ili duljim razdobljima. Kontrakcije buraga životno su važne i stoga što omogućavaju podrigivanje, bez kojeg bi došlo do nadma. Ukoliko se učestalost i intenzitet kontrakcija smanji ili one u potpunosti prestanu, dolazi do teških posljedica za samu životinju.

Miješanje je hrane nužno jer teži sastojci hrane padaju na dno buraga, dok lakši isplivaju na površinu. Kontrakcijama buraga dolazi do miješanja pojedinih komponenti, čime se olakšava djelovanje enzima bakterija. U predželucima preživača obitava brojna populacija bakterija (1010- 1011 /gramu buragova sadržaja). Prilike u buragu su optimalne za život i razmnožavanje stotina vrsta bakterija koje su se prilagodile na život u buragu. Blago kiseli medij, bez prisutnosti zraka i vrlo topao (39-400 C) optimalan je za njihov razvoj. Neke bakterijske vrste stalno su prisutne u buragu, bez obzira na vrstu hrane, dok su druge prisutne zahvaljujući hrani kojom se životinja hrani. Za probavu u preživača osobito su značajne bakterije koje razgrađuju celulozu i škrob, tvari kojima se preživač obilno hrani. Kako za život bakterijama trebaju bjelančevine, one obavljaju i znatnu proteolitičku djelatnost. Kao konačni razgradni produkt djelovanja bakterija, nastaju niže (hlapljive) masne kiseline (octena, propionska, maslačna). Odnos pojedinih kiselina mijenja se ovisno o vrsti hrane koju životinja prima. Govedo hranjeno sijenom, travom ili silažom imat će veću količinu octene kiseline u buragu, ono hranjeno pretežno koncentratima, razvit će više propionske kiseline. Na odnos nižih masnih kiselina utječe fizički izgled hrane. Usitnjeno sijeno daje znatno veći udio propionske i maslačne kiseline, nego neusitnjeno sijeno. Ishrana peletiranom hranom, pripremljenom od fino mljevenoga sijena, osigurava veću količinu propionske kiseline koja je neophodna za život krava usmjerenih na visoku proizvodnju (mlijeko). Osim bakterija, u buragu žive i jednostanični organizmi (protozoa) te neke vrste gljivica. Gljivice, također, sudjeluju u probavi, oslobađaju se octena, mliječna kiselina, ugljikov dioksid i metan.

Protozoa služe održavanju mikrobne populacije buraga stalnom. Hrane se bakterijama i tako preživljavaju, a u slučaju gladovanja životinje, brzo ugibaju. Bakterije u buragu prilagođene su uvjetima života u takvim uvjetima. S obzirom na to da u buragu nastaje znatna količina kiselih produkata, ali iz usne šupljine stiže obilna količina alkalične sline, reakcija buraga kreće se od 5,8 do 7,5. Svaka nagla promjena hrane nepovoljno djeluje na pojedine vrste korisnih bakterija. Umjesto njih, razvijaju se nepoželjne, čak i štetne bakterije, koje proizvode tvari koje mogu naštetiti normalnoj probavi. Važno je sjetiti se da svaka promjena hrane mora biti postupna, kako bi se korisne bakterije mogle postupno prilagoditi na novu vrstu hrane i kako bi se razvio dovoljan broj bakterija koje mogu razgrađivati tu vrstu hrane. Kao rezultat neoprezne, nagle promjene hrane, događa se kisela indigestija, odnosno acidoza buraga, do koje dolazi zbog davanja velikih količina hrane bogate lakoprobavljivim ugljikohidratima, bez prethodnog postupnoga prilagođavanja na tu vrstu hrane.

Zbog velike količine lakoprobavljivih ugljikohidrata, dolazi do značajnoga pada pH i zakiseljavanja buraga, pri čemu se razvijaju one vrste bakterija koje mogu živjeti u takvim uvjetima. Među njima su i one koje stvaraju mliječnu kiselinu koja dodatno snižava pH. U takvim uvjetima odumiru korisne bakterije, a prestaju i kontrakcije buraga. Zbog svega toga dolazi do zastoja u probavi, životinja ne dobiva hranjive tvari i posljedično onemoća. Ako se životinji pravilno ne pomogne, može i uginuti. Probavom hrane u buragu stvaraju se velike količine plinova i to najviše ugljik-dioksida, metana i dušika. Ti se plinovi moraju izbaciti van iz buraga, jer bi u suprotnome došlo do timpanije, odnosno nadma. Burag se u nekim slučajevima može toliko naduti te pri tome vrši pritisak na pluća, što, posljedično, može dovesti do ugušenja životinje.

Kako se to ne bi dogodilo, odvija se proces podrigivanja (eruktacije), pri čemu se plinovi podrigivanjem (ructus) izbacuju iz buraga. Plinovi se ne izbacuju kroz usta, nego ih životinja udiše i oni se dijelom resorbiraju putem pluća u krv. Ti plinovi nose i različite mirisne tvari porijeklom iz aromatične paše, voluminozne hrane, koncentrata, silaže, nižih masnih kiselina i nakon resorpcije dolaze u vime te postaju dijelom mlijeka u količinama dovoljnima za osjet tih tvari u mlijeku.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.