Pčele se roje u toplo godišnje doba u vrijeme bujnog procvata prirode. U našim se krajevima to zbiva redovito u proljeću, ali uz povoljne vremenske i pašne prilike mogu se pčelinje zajednice rojiti i kasnije.
Mlada novoizležena matica nije odmah sposobna za parenje. Tek iza 3 do 6 dana dođe u raspoloženje za parenje, i pari se obično u dobi od 8 do 10 dana, a iznimno i do 3 do 4 tjedna. Matica zrela za parenje izlazi iz košnice, a jedan njezin let traje oko 15—20 minuta. Parenje zavisi o vremenskim prilikama. U zraku se sastaje s trutovima, koji u ovo vrijeme za toplih i suhih dana u velikom broju lete naokolo. Trut izleti na dan oko tri puta, a njegov let traje oko 15—25 minuta.
Trutovi se skupljaju na otvorenu području, zaštićenom od vjetra, obično u visini od 10 do 30 metara. Matica privlači trutove mirisom svoje čeljusne žlijezde. Trutovi u potrazi za maticom lete i po nekoliko kilometara od svoje košnice. Parenje truta i matice završi se u zraku za vrijeme leta. Dugo se vremena smatralo da se matica s trutom pari samo jedanput u životu. No danas se sigurno zna da se matica pari s trutom više puta, u prosjeku oko 8 do 9 puta. Ta parenja mogu se izvršiti u toku jednog leta, ili u toku više letova istog dana, pa i u toku više dana. Broj parenja ovisan je o količini sjemena koje trut preda matici, i od koncentracije muških spolnih stanica u sjemenskoj kesici matice.
Ta utvrđena činjenica ima veće značenje za selekciju pčela jer ženski potomci jedne matice mogu potjecati od raznih trutova. Dio spolnog organa truta zaostaje matici u otvoru zatka pa visi napolje i vidni je znak parenja. Kad se matica vrati u košnicu, pčele ga uklone. Prilikom parenja matice s trutom ne zbiva se istovremeno i oplodnja jajeta. To se događa tek kasnije. Muške spolne stanice, koje su trutovi ubacili prilikom parenja u spolni organ matice, najprije su smještene u oba jajovoda koji su radi toga znatno prošireni. Iz jajovoda ulaze muške spolne stanice u sjemensku kesicu, vjerojatno vlastitim gibanjem, dok je potpuno ne ispune. Matica počinje nositi jaja nekoliko dana pošto je izvršila parenje. Osjemenjena matica ostaje u košnici, i iz nje, u pravilu, ne izlazi. Osjemenjena matica napušta košnicu kad se pčelinja zajednica roji i odlazi s rojem prvencem. Osjemenjena matica troma je i polagano se kreće po saću.
Matica koje se nije uspjela pariti s trutom. počinje također iza kojih 6 do 8 tjedana nositi jaja. No ta su jaja neoplođena i iz njih se razvijaju trutovi. Takva matica nema za uzgoj nikakve vrijednosti, i ukoliko je pčelar ne ukloni, pčelinja zajednica mora propasti. Matica se ne može pariti s trutom u zatvorenu prostoru ni u košnici. Matica se može osjemeniti na umjetan način luštrcavarvjem muških spolnih stanica pomoću posebne spravice u spolni organ matice. Za vrijeme svoje najveće djelatnosti, uz povoljne pašne i uzgajačke prilike, može dobra matica snijeti na dan i oko dvije do tri tisuće jaja. Uzmemo li u obzir činjenicu da težina navedenog broja jaja snesenih u jednom danu dosiže i dvostruku težinu same matice, dobivamo jasnu sliku o velikoj funkciji jajnika. Stoga nije nikakvo čudo što matica u košnici ne vrši nikakvu drugu službu do nošenja jaja, i da i samu hranu (i to visoko vrijednu i lako probavljivu mliječ) prima u kratkim vremenskim razmacima izravno iz usta u usta od pčela hraniteljica koje ju stalno prate i okružuju.
Proizvodnja jaja u jajniku traje praktički čitav život matice. Maticu, koja bilo s kojeg razloga prestaje nositi jaja, pčele u pravilu zamjenjuju novom. Proizvodnja jaja najjača je prve dvije godine života matice, a iza toga opada. Stoga se preporučuje da se matica svake druge godine zamjenjuje novom. Pčelinja zajednica koja se roji nalazi se u posebnom fiziološkom stanju, uzrokovanom faktorima unutar same zajednice i faktorima izvan nje. Rojenje se zbiva na vrhuncu razvoja pojedine pčelinje zajednice kad u njoj nastaje suvišak energije. To naročito stanje nastupa postepeno. U proljeću matica nese sve veći broj jaja, a time se povećava sve više i broj mladih pčela. S vremenom sve veći broj mladih pčela postaje suvišan. Kako se intenzivno hrane peludom, to se u njima nakuplja veća količina rezervnih hranljivih tvari. Takvo stanje uzrokuje bujanje jajnika mladih radilica, pa one dođu u tzv. rojidbeno stanje. Nastanku toga stanja pogoduju male košnice, dobra nesivost matice i jaka peludna paša uz istodobnu slabiju nektarnu pašu.
Pčele se roje u toplo godišnje doba u vrijeme bujnog procvata prirode. U našim se krajevima to zbiva redovito u proljeću, ali uz povoljne vremenske i pašne prilike mogu se pčelinje zajednice rojiti i kasnije. Za prvi čin rojenja može se smatrati razvoj trutovskog legla koje susrećemo već krajem ožujka. Kad pčele dođu u pravo rojidbeno stanje, počinju na krajevima saća izvlačiti matičnjake kojih može u jednoj pčelinjoj zajednici biti oko 10 do 20. Matica ne zaleže odmah sve matičnjake, već to čini postepeno kroz desetak dana. Kraće vrijeme prije nego matica zanese matičnjake, ona nese povećani broj jaja, pa se leže i povećani broj mladih pčela. Pčelinja zajednica naglo ojača, pa se može podijeliti u dva dijela. Oko podnevnih sati za lijepa vremena roj konačno napusti košnicu. Pčele počinju naglo navirati kroz leto i dižu se u divljem metežu u zrak. Tek kada je oko polovine roja izašlo, izađe i stara matica te mu se priključi. Tom prilikom napusti košnicu blizu polovina broja pčela razne dobi, kojih 15.000 do 25.000 (težine oko 2 do 3 kg).
Roju se priključi i po koja stotina trutova. To je prvi roj (prvak, prvenac). Pčele u roju počinju se skupljati na prikladnom mjestu (najčešće na grani drveta) u blizini pčelinjaka. Roj prvenac obično ne leti daleko jer ima staru maticu. Prve počinju sjedati pčele radilice, a tek kasnije njima se pridruži matica. Pčele se međusobno zakvače nožicama, pa roj često visi na grani u obliku grozda. Roj na tom mjestu ne ostaje dugo, obično nekoliko sati. To je vrijeme koje pčelar mora iskoristiti da strese roj i da ga spremi u novu košnicu. Takav novi roj može se bez bojazni metnuti na stari pčelinjak, pa i kraj košnice koja se rojila. Pčele iz roja ulazit će samo u svoju košnicu . Ako se roj pravovremeno ne skine, digne se i odleti u svoj novi prirodni stan koji su posebne pčele tražiteljice pronašle u prirodi. Te pčele tražiteljice posebnim plesom na površini roja označuju približnu udaljenost i smjer prema novom stanu. Roj tada odleti obično dosta daleko. Ako pčele ne pronađu pravovremeno prikladnu šupljinu, roj u nuždi počinje graditi na otvorenom mjestu (npr. na grani drveta).
Razumije se da takva pčelinja zajednica na otvorenom mjestu mora s vremenom propasti. Ako je stara matica oštećena, i kad ona ne može poletjeti s rojem, roj se sam vrati u svoju košnicu. U novome stanu pčele u roju veoma su aktivne. Radilice marljivo grade saće, matica počinje nesti jaja čim su prve stanice gotove, a radilice obilno hrane nove ličinke. Ta velika radinost posve je razumljiva jer su pčele za vrijeme rojidbenog stanja nakupile u svome tijelu velike količine rezervne hranjive tvari, pa stoga nije ni čudo da u novom stanu raspolažu velikim radnim mogućnostima. Nova pčelinja zajednica na početku brojčano polagano opada.
Prve mlade pčele izlegu se najranije poslije 21. dana kako je roj smješten u novi stan. Ta mlada zajednica ojača tek nakon dužeg vremena, i istom onda može pristupiti sakupljanju rezervne hrane za zimu. Stoga se maleni i kasni rojevi obično ne mogu do jeseni dobro razviti i opskrbiti hranom. U staroj zajednici iz koje je izašao roj neprestano se legu nove pčele, jer je matica prije rojenja zanesla velik broj stanica. Konačno 6 do 7 dana pošto je izašao prvi roj dozori u matičnjaku prva mlada matica. Ukoliko broj tek izleženih mladih pčela nije tako velik, i ukoliko prilike tome pogoduju, pčelinje se zajednica neće ponovo rojiti. U takvom slučaju nova matica ubija ostale još neizležene matice i matične kukuljice u matičnjacima, a pčele otvaraju matičnjake i iznose ih napolje. Nova matica nakon parenja počinje nesti jaja, i zajednica nastavlja dalje redoviti život. No u velikom broju slučajeva broj mladih pčela u košnici brzo raste, košnica se napuni, a zajednica osjeća potrebu za daljim rojenjem. U tom slučaju pčele ne razaraju matičnjake, već ih brane da prva matica ne ubije ostale.
Oko 10 dana nakon prvog roja izađe iz košnice i drugi roj s mladom nesparenom maticom. Ovaj drugi roj (drugak, drugenac) nije miran kao prvi, ne izlazi baš u određeno doba dana, može izletjeti i po lošijem vremenu, a obično odleti daleko i smjesti se visoko. Ako je loše vrijeme sprečavalo izlazak roja, u košnici dozre i druge mlade matice, pa se i one pridružuju roju. Konačno u takvom roju ostane samo jedna matica, a ostale budu ubijene. Rojenje je veoma zavisno i o vremenskim i pašnim prilikama. Nepovoljne vremenske prilike, kada dulje potraju, mogu prekinuti tok rojenja u bilo kojoj njegovoj fazi. Jaka zaposlenost pčela radilica (gradnja saća, ishrana legla, jaka nektama paša) može spriječiti rojenje. Pčele se mogu umjetno i prirodno rojiti.
Umjetnim razmnožavanjem pčelinjih zajednica iz jedne ili više košnica oblikujemo novu zajednicu u koju dodajemo matičnjak, sparenu ili nesparenu maticu. Umjetno razmnožavanje moguće je na više načina, a osnovno je da su umjetni rojevi napravljeni od pčela na okvirima s leglom ili stresanjem pčela s okvira i oblikovanjem nove zajednice. Pritom okviri mogu biti iz jedne ili više košnica. Najvažnije je da su sve zajednice iz kojih uzimamo pčele, a osobito okvire, sigurno zdrave i nemaju vidljivih znakova bolesti legla kako tim razmnožavanjem ne bismo širili zarazne bolesti.
Rojenje je prirodni nagon svake pčelinje zajedni ce koji je više ili manje izražen, ali je uvijek prisutan, osobito kod kranjske pčele koja se kod nas uzgaja. Kako je rojenje nepoželjna pojava u intenzivnom pčelarstvu, nastoji se što više potisnuti kroz selekciju matica. Kroz dugo razvojno razdoblje u socijalnom životu pčela zbila se uska specijalizacija pripadnika zajednice, a osobito u spolnoj ulozi. Tako su ženke postale nesposobne za razmnožavanje, osim jedne – matice, pa je dijeljenje ukupne zajednice jedino osiguravalo mogućnost razmnožavanja i opstanka. Pojava nametnika varoe teško je ugrozila samoodržanje pčela u slobodnoj prirodi, kao i industrijalizacija u svakom pogledu intenzivne poljoprivredne proizvodnje.
-
Ivan Medved
Glavni urednik u Agroportal.hr.
-
-
Agencija započela s izdavanjem odluka o isplati za Mjeru 23 prije roka
Izbor lokacije ribogojilišta
Gnojidba cvjetače
Započelo e-Savjetovanje o 24 milijuna eura vrijednom Programu potpore za sektor mlijeka
Ponašanje jelena u vrijeme parenja
