Rojenje pčela

784

Pčele se roje u toplo godišnje doba u vrijeme bujnog procvata prirode. U našim se krajevima to zbiva redovito u proljeću, ali uz povoljne vremenske i pašne prilike mogu se pčelinje zajednice rojiti i kasnije.

pcele

Mlada novoizležena matica nije odmah sposobna za parenje. Tek iza 3 do 6 dana dođe u raspoloženje za parenje, i pari se obično u dobi od 8 do 10 dana, a iznimno i do 3 do 4 tjedna. Matica zrela za parenje izlazi iz košnice, a jedan njezin let traje oko 15—20 minuta. Parenje zavisi o vremenskim prilikama. U zraku se sastaje s trutovima, koji u ovo vrijeme za toplih i suhih dana u velikom broju lete naokolo. Trut izleti na dan oko tri puta, a njegov let traje oko 15—25 minuta.

Trutovi se skupljaju na otvorenu području, zaštićenom od vjetra, obično u visini od 10 do 30 metara. Matica privlači trutove mirisom svoje čeljusne žlijezde. Trutovi u potrazi za maticom lete i po nekoliko kilometara od svoje košnice. Parenje truta i matice završi se u zraku za vrijeme leta. Dugo se vremena smatralo da se matica s trutom pari samo jedanput u životu. No danas se sigurno zna da se matica pari s trutom više puta, u prosjeku oko 8 do 9 puta. Ta parenja mogu se izvršiti u toku jednog leta, ili u toku više letova istog dana, pa i u toku više dana. Broj parenja ovisan je o količini sjemena koje trut preda matici, i od koncentracije muških spolnih stanica u sjemenskoj kesici matice.

Ta utvrđena činjenica ima veće značenje za selekciju pčela jer ženski potomci jedne matice mogu potjecati od raznih trutova. Dio spolnog organa truta zaostaje matici u otvoru zatka pa visi napolje i vidni je znak parenja. Kad se matica vrati u košnicu, pčele ga uklone. Prilikom parenja matice s trutom ne zbiva se istovremeno i oplodnja jajeta. To se događa tek kasnije. Muške spolne stanice, koje su trutovi ubacili prilikom parenja u spolni organ matice, najprije su smještene u oba jajovoda koji su radi toga znatno prošireni. Iz jajovoda ulaze muške spolne stanice u sjemensku kesicu, vjerojatno vlastitim gibanjem, dok je potpuno ne ispune. Matica počinje nositi jaja nekoliko dana pošto je izvršila parenje. Osjemenjena matica ostaje u košnici, i iz nje, u pravilu, ne izlazi. Osjemenjena matica napušta košnicu kad se pčelinja zajednica roji i odlazi s rojem prvencem. Osjemenjena matica troma je i polagano se kreće po saću.

Matica koje se nije uspjela pariti s trutom. počinje također iza kojih 6 do 8 tjedana nositi jaja. No ta su jaja neoplođena i iz njih se razvijaju trutovi. Takva matica nema za uzgoj nikakve vrijednosti, i ukoliko je pčelar ne ukloni, pčelinja zajednica mora propasti. Matica se ne može pariti s trutom u zatvorenu prostoru ni u košnici. Matica se može osjemeniti na umjetan način luštrcavarvjem muških spolnih stanica pomoću posebne spravice u spolni organ matice. Za vrijeme svoje najveće djelatnosti, uz povoljne pašne i uzgajačke prilike, može dobra matica snijeti na dan i oko dvije do tri tisuće jaja. Uzmemo li u obzir činjenicu da težina navedenog broja jaja snesenih u jednom danu dosiže i dvostruku težinu same matice, dobivamo jasnu sliku o velikoj funkciji jajnika. Stoga nije nikakvo čudo što matica u košnici ne vrši nikakvu drugu službu do nošenja jaja, i da i samu hranu (i to visoko vrijednu i lako probavljivu mliječ) prima u kratkim vremenskim razmacima izravno iz usta u usta od pčela hraniteljica koje ju stalno prate i okružuju.

Proizvodnja jaja u jajniku traje praktički čitav život matice. Maticu, koja bilo s kojeg razloga prestaje nositi jaja, pčele u pravilu zamjenjuju novom. Proizvodnja jaja najjača je prve dvije godine života matice, a iza toga opada. Stoga se preporučuje da se matica svake druge godine zamjenjuje novom. Pčelinja zajednica koja se roji nalazi se u posebnom fiziološkom stanju, uzrokovanom faktorima unutar same zajednice i faktorima izvan nje. Rojenje se zbiva na vrhuncu razvoja pojedine pčelinje zajednice kad u njoj nastaje suvišak energije. To naročito stanje nastupa postepeno. U proljeću matica nese sve veći broj jaja, a time se povećava sve više i broj mladih pčela. S vremenom sve veći broj mladih pčela postaje suvišan. Kako se intenzivno hrane peludom, to se u njima nakuplja veća količina rezervnih hranljivih tvari. Takvo stanje uzrokuje bujanje jajnika mladih radilica, pa one dođu u tzv. rojidbeno stanje. Nastanku toga stanja pogoduju male košnice, dobra nesivost matice i jaka peludna paša uz istodobnu slabiju nektarnu pašu.

Pčele se roje u toplo godišnje doba u vrijeme bujnog procvata prirode. U našim se krajevima to zbiva redovito u proljeću, ali uz povoljne vremenske i pašne prilike mogu se pčelinje zajednice rojiti i kasnije. Za prvi čin rojenja može se smatrati razvoj trutovskog legla koje susrećemo već krajem ožujka. Kad pčele dođu u pravo rojidbeno stanje, počinju na krajevima saća izvlačiti matičnjake kojih može u jednoj pčelinjoj zajednici biti oko 10 do 20. Matica ne zaleže odmah sve matičnjake, već to čini postepeno kroz desetak dana. Kraće vrijeme prije nego matica zanese matičnjake, ona nese povećani broj jaja, pa se leže i povećani broj mladih pčela. Pčelinja zajednica naglo ojača, pa se može podijeliti u dva dijela. Oko podnevnih sati za lijepa vremena roj konačno napusti košnicu. Pčele počinju naglo navirati kroz leto i dižu se u divljem metežu u zrak. Tek kada je oko polovine roja izašlo, izađe i stara matica te mu se priključi. Tom prilikom napusti košnicu blizu polovina broja pčela razne dobi, kojih 15.000 do 25.000 (težine oko 2 do 3 kg).

Roju se priključi i po koja stotina trutova. To je prvi roj (prvak, prvenac). Pčele u roju počinju se skupljati na prikladnom mjestu (najčešće na grani drveta) u blizini pčelinjaka. Roj prvenac obično ne leti daleko jer ima staru maticu. Prve počinju sjedati pčele radilice, a tek kasnije njima se pridruži matica. Pčele se međusobno zakvače nožicama, pa roj često visi na grani u obliku grozda. Roj na tom mjestu ne ostaje dugo, obično nekoliko sati. To je vrijeme koje pčelar mora iskoristiti da strese roj i da ga spremi u novu košnicu. Takav novi roj može se bez bojazni metnuti na stari pčelinjak, pa i kraj košnice koja se rojila. Pčele iz roja ulazit će samo u svoju košnicu . Ako se roj pravovremeno ne skine, digne se i odleti u svoj novi prirodni stan koji su posebne pčele tražiteljice pronašle u prirodi. Te pčele tražiteljice posebnim plesom na površini roja označuju približnu udaljenost i smjer prema novom stanu. Roj tada odleti obično dosta daleko. Ako pčele ne pronađu pravovremeno prikladnu šupljinu, roj u nuždi počinje graditi na otvorenom mjestu (npr. na grani drveta).

Razumije se da takva pčelinja zajednica na otvorenom mjestu mora s vremenom propasti. Ako je stara matica oštećena, i kad ona ne može poletjeti s rojem, roj se sam vrati u svoju košnicu. U novome stanu pčele u roju veoma su aktivne. Radilice marljivo grade saće, matica počinje nesti jaja čim su prve stanice gotove, a radilice obilno hrane nove ličinke. Ta velika radinost posve je razumljiva jer su pčele za vrijeme rojidbenog stanja nakupile u svome tijelu velike količine rezervne hranjive tvari, pa stoga nije ni čudo da u novom stanu raspolažu velikim radnim mogućnostima. Nova pčelinja zajednica na početku brojčano polagano opada.

Prve mlade pčele izlegu se najranije poslije 21. dana kako je roj smješten u novi stan. Ta mlada zajednica ojača tek nakon dužeg vremena, i istom onda može pristupiti sakupljanju rezervne hrane za zimu. Stoga se maleni i kasni rojevi obično ne mogu do jeseni dobro razviti i opskrbiti hranom. U staroj zajednici iz koje je izašao roj neprestano se legu nove pčele, jer je matica prije rojenja zanesla velik broj stanica. Konačno 6 do 7 dana pošto je izašao prvi roj dozori u matičnjaku prva mlada matica. Ukoliko broj tek izleženih mladih pčela nije tako velik, i ukoliko prilike tome pogoduju, pčelinje se zajednica neće ponovo rojiti. U takvom slučaju nova matica ubija ostale još neizležene matice i matične kukuljice u matičnjacima, a pčele otvaraju matičnjake i iznose ih napolje. Nova matica nakon parenja počinje nesti jaja, i zajednica nastavlja dalje redoviti život. No u velikom broju slučajeva broj mladih pčela u košnici brzo raste, košnica se napuni, a zajednica osjeća potrebu za daljim rojenjem. U tom slučaju pčele ne razaraju matičnjake, već ih brane da prva matica ne ubije ostale.

Oko 10 dana nakon prvog roja izađe iz košnice i drugi roj s mladom nesparenom maticom. Ovaj drugi roj (drugak, drugenac) nije miran kao prvi, ne izlazi baš u određeno doba dana, može izletjeti i po lošijem vremenu, a obično odleti daleko i smjesti se visoko. Ako je loše vrijeme sprečavalo izlazak roja, u košnici dozre i druge mlade matice, pa se i one pridružuju roju. Konačno u takvom roju ostane samo jedna matica, a ostale budu ubijene. Rojenje je veoma zavisno i o vremenskim i pašnim prilikama. Nepovoljne vremenske prilike, kada dulje potraju, mogu prekinuti tok rojenja u bilo kojoj njegovoj fazi. Jaka zaposlenost pčela radilica (gradnja saća, ishrana legla, jaka nektama paša) može spriječiti rojenje. Pčele se mogu umjetno i prirodno rojiti.

Umjetnim razmnožavanjem pčelinjih zajednica iz jedne ili više košnica oblikujemo novu zajednicu u koju dodajemo matičnjak, sparenu ili nesparenu maticu. Umjetno razmnožavanje moguće je na više načina, a osnovno je da su umjetni rojevi napravljeni od pčela na okvirima s leglom ili stresanjem pčela s okvira i oblikovanjem nove zajednice. Pritom okviri mogu biti iz jedne ili više košnica. Najvažnije je da su sve zajednice iz kojih uzimamo pčele, a osobito okvire, sigurno zdrave i nemaju vidljivih znakova bolesti legla kako tim razmnožavanjem ne bismo širili zarazne bolesti.

Rojenje je prirodni nagon svake pčelinje zajedni ce koji je više ili manje izražen, ali je uvijek prisutan, osobito kod kranjske pčele koja se kod nas uzgaja. Kako je rojenje nepoželjna pojava u intenzivnom pčelarstvu, nastoji se što više potisnuti kroz selekciju matica. Kroz dugo razvojno razdoblje u socijalnom životu pčela zbila se uska specijalizacija pripadnika zajednice, a osobito u spolnoj ulozi. Tako su ženke postale nesposobne za razmnožavanje, osim jedne – matice, pa je dijeljenje ukupne zajednice jedino osiguravalo mogućnost razmnožavanja i opstanka. Pojava nametnika varoe teško je ugrozila samoodržanje pčela u slobodnoj prirodi, kao i industrijalizacija u svakom pogledu intenzivne poljoprivredne proizvodnje.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.