Prvi pohod pčelinjaku

1771

Još prije nastupa proljeća pčelar mora nastojati da sav svoj pčelarski pribor i materijal dovede u red, jer kasnije u proljeću, kad nastupi rad oko pčela, obično neće za to imati dovoljno vremena.

kosnice

Prazne košnice i njihove nastavke, koji su popustili, treba čavlima pritegnuti. Pukotine valja zatvoriti staklarskim kitom ili rastopljenim katranom, a obnoviti nekima i bojenje, pogotovo onima koje stoje vani na nezaštićenom prostoru. Umjesto firnisa može se upotrijebiti i punomasno mlijeko s bojom za drvo. Takva boja traje doduše nešto kraće, ali je znatno jeftinija.

Vosak dobiven od starog saća ili onaj kupljeni valja što prije predati na preradu u umjetne satne osnove. Takve osnove postaju znatno čvršće ako dulje odleže.

Do proljeća svaki pčelar treba da ima gotov plan rada. Iz svojih bilježaka iz prošle godine može ustanoviti kako će uštedjeti na troškovima i vremenu oko pčela. Ozbiljnom pčelaru nije svejedno hoće li ga proizvedeni kilogram meda stajati manje ili više.

Prve aktivnosti pčela

U ranom proljeću, dok još nije snijeg okopnio, kad se temperatura za mirnog vremena podigne u hladu na 14 °C, pčele će kod nas u sjevernim krajevima izlijetati na svoj prvi, tzv. pročisni izlet. Poneke jake pčelinje zajednice, koje su dobro zimovale, neće još izlijetati jer za to nemaju potrebe, dok će neke slabije, koje su loše zimovale, izlijetati i pri nižoj temperaturi. Pčelar u to doba treba da je već odgrnuo snijeg ispred pčelinjaka i da je ispred košnica razastro nešto suhe slame da pčele ne padaju na mokru i hladnu zemlju.

Odmah nakon pročisnog izleta počne se u pčelinjoj zajednici sve više širiti leglo. Pri tome pčelama treba vode. Zato pčelar treba da postavi pojilo. Ako nema pojila, pčele traže vodu na okolnim pojilištima za stoku, pa susjedi mogu prigovarati. Za pojilo dobro posluži kakvo burence od 50 1 ili stara kanta za med. Treba samo ovakve posude urediti tako da voda iz njih kroz slavinu ili kroz trstiku polagano kaplje na koso položenu dasku. Na dasci se pribiju cik-cak letvice da se voda što dulje zadržava.

Po iskustvu starih pčelara dobro je vodu malo osoliti, najviše sa 0,1%. Pojilo se stavlja na sunčano i od vjetrova zaklonjeno mjesto.

Prvi najpotrebniji zahvati

Nije uputno odmah nakon pročisnog izleta vršiti neke detaljne preglede košnica. Jedini su izuzetak sumnjive zajednice. Stanje u košnici može se ponekad prilično pouzdano izvana ustanoviti. Evo nekoliko primjera:

Svaki pčelar iz iskustva zna koliko je teška jedna njegova košnica U kojoj je dovoljna zaliha meda. Ako košnicu malko podigne sa stražnje strane, može odmah ustanoviti je li, s obzirom na zalihe, sve u redu. Ako su košnice u zbijenom redu poput lisnjača, nije neobično da neka zajednica bude opljačkana.

Kad pčele ispred košnice pužu i dršću krilima u većem broju, onda to može biti znak zaraznih bolesti, ili nozemoze ili grinjavosti.

Ako se na izvučenom ulošku nađu izgrizene pčele i njihova krila, znak je da je u košnici bio miš ili rovka.

Ukoliko se nađe na izvučenom ulošku veća količina kristalnih zrnaca ušećerenog meda ili od šećera, znak je da su pčele na neprikladnoj hrani koju ne mogu trošiti u potrebnoj mjeri. U tom je slučaju dobro u prazan okvir, uz samo gnijezdo, ubrizgati mlake vode. Još je bolje izvaditi takve okvire i na njihovo mjesto staviti okvire s tekućim medom. Leto treba da se suzi.

Pčele koje oko leta šetaju, bruje i trepere krilima, obično nemaju matice ili su opljačkane, pogotovo ako je zajednica slaba. Treba ih prvom prilikom spojiti.

Ako se na pročisnom izletu u neke pčelinje zajednice primijete i trutovi, vjerojatno da je u toj zajednici neoplođena matica ili takva koja je kasno u sezoni oplođena ili u toj zajednici uopće nema matice. Ako se k tomu i pčele vladaju kako je spomenuto u prethodnoj točki, zajednica sigurno nema matice. Ali u normalnim zajednicama, u velikim položenim košnicama s velikom mjerom okvira, npr. 40 X 40 cm, i s obilnim zalihama hrane, nije neobična pojava da pčele ostave na saću trutove i preko zime.

Kad je normalno stanje u košnici, pa se po njoj jače kucne, pčele se oglase naglim kratkim šumom, dok bezmatična zajednica na to reagira dugim muklim zujanjem. Kad ima paše praška, bezmatak se poznaje i po tome što njegove pčele na nogama nose grudvice manje nego što to nose druge pčele i što zastajkuju pred letom.

Napadno razvijena borba pčela pred letom znak je da dotičnu zajednicu napadaju pčele iz drugih košnica na istom pčelinjaku ili sa susjednog. Ovo je česta pojava rano u proljeću, dok još nema nektarske paše, zatim preko ljetne bespašne sezone, a najviše na koncu posljednje jesenske paše, i to pogotovo u košnica zbijenih poput lisnjača.

Ako je leto na košnici zamrljano smeđim mrljama, znak je da su pčele oboljele od griže. Za lijepa vremena, na kojem se pčele mogu iščistiti, nema od toga neke štete. No, ako uz to jako bruje, znak je da je bolest težeg oblika i da je saće u košnici zaprljano izmetinama.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.