Uzimljenje pčela

2794

U kontinentalnim dijelovima zemlje uzimljenje se mora obaviti u drugoj polovini rujna ili, izuzetno, najkasnije do 15. listopada.

Zimska gnijezda treba smjestiti po određenom rasporedu. Neki pčelari koji imaju troredne pčelinjake uzimljuju ovako: u donjem redu košnica dižu gnijezda u medišta i sve saće ostaje zimi u košnicama. U srednjem redu gnijezda ostaju u plodištu, medišta se zatvaraju i u njih smještaju rezervni pčelci iz nukleusa ili iskucanci, koji djelomično ili u cijelosti preuzimaju na čuvanje medišno saće (izlučuje se samo onaj dio saća koji je određen za pretapanje). U trećem redu gnijezda također ostaju u plodištu, a medišta se zatvaraju i u njih smješta ostatak rezerve. Ako rezervnih pčelaca ili iskucanaca nema uopće, ili samo djelomično za sredinu drugog reda, u ispražnjenim medištima zatvore se rešetke, dignu željezne palice i na pregradu stavi zimska izolacija od čela košnice pa sve do podnice preko prozora plodišta ili velike hranilice. Za ovu svrhu ona se ponajbolje sastoji od tačno prikrojenog jednostrukog ili dvostrukog sloja rebraste ljepenke, a pod njom i iznad nje oko 10 slojeva novinskog papira. Bez palica ta je dobra izolacija dovoljno tanka da se na nju s normalnim razmakom mogu postaviti u čeone razmake izvrcani i rezervni okviri. Oni se straga ne utopljavaju i tu ih zbog hladnoće i razmaka neće napadati moljac do upotrebe u proljeću.

Mnogi pčelari, zbog zauzetosti drugim poslovima, ostavljaju lisnjače i zimi u ljetnom rasporedu, oslanjajući se na malenu zapremninu i dobru međusobnu zaštitu košnica. Kadikad u blagim zimama to i prođe bez težih posljedica, ali, u načelu, to je jedna od najtežih pogrešaka u pčelarenju ovim košnicama. Za dugotrajne tople jeseni pčele drže dugo leglo i troše sav priliv meda i zalihe u plodištu, a po prirođenoj navici ne diraju med u medištu, pogotovu ne poklopljeni med, koji ljubomorno čuvaju za zimu. Tako su mnogi krasni pčelci propali od gladi kraj dupkom punog medišta. Ili se unatoč nekim zalihama u plodištu uvijek zadržavaju na medu medišta veće ili manje skupine pčela u svim ulicama. Ondje ih često zateče naglo zahlađenje i pčele se zbiju u manje hrpice, pa ako hladnoća ojača i potraje, tu na medu ugibaju. Hladan prostor iznad gnijezda djeluje osim toga nepovoljno i na zimovanje i na proljetni razvitak.

Sve te spoznaje uče nas da ne može biti dobrog zimovanja ni u kojoj košnici, pa tako ni u lisnjači, ako je plodište odijeljeno od medišta (makar i djelomično) srednjom pregradom s matičnom rešetkom. Nasuprot uobičajenom zimskom stezanju pčelaca u plodišta, treba se ipak zamisliti s naprednijeg gledišta i o potrebnom prostoru ne samo za predzimski razvitak u blagoj jeseni i zimi nego i za proljetni razvoj. Svedemo li uvjete za dobar napredak pčelaca, a time i uspjeha pčelarenja, kojima se temelji postavljaju baš uzimljivanjem, na jednostavno pravilo »dofora mlada matica, uredno saće i gnijezdo i bogata zimnica od najmanje 15 do 20 kg dobrog meda«, onda se moramo zapitati:

– kako će pčelar koji se toga drži strpati još za jesenje topline 4 do 5 kg mladih pčela, 4 do 5 okvira legla, pelud i 20 kg meda na skučeno plodište i samo jedan red od 10 AŽ okvira? Ako mu za hladnijeg vremena na uštrb kasnijeg napretka i uspije, to bi bilo rasipanje za budućnost brižljivo prikupljene snage. Sve ove u praksi dobro provjerene spoznaje neka stoga dovedu naše pčelare do zaključka i pravila za uzimljenje u lisnjačama:
1. pčelce prema postavljenim načelima treba bez obzira na neke tehničke poteškoće uzimiti u cijelom prostoru košnice i na oba reda saća, i
2. najbolje je da se za tu svrhu među redovima posve izvadi pregrada s matičnom rešetkom i redovi zbliže, kako bi učinili visok jedinstven stup saća sa zalihama pri vrhu.

Ima lisnjača u kojima se matična rešetka od lima ili žice može odozgo izvaditi. Takvima se pri uzimljivanju na kraće vrijeme isprazni medišno saće na kozlić, izvade rešetke i vrati saće, ali tako da se puni i tamni okviri postave lijevo i desno na krajeve medišta, a u sredini rasporede svjetliji okviri s većim prazninama pod medom. Tako će nastati prikladan prostor za prelazak ili potezanje zimskog gnijezda u medište. Da bi se to olakšalo, dobro je staviti poprijeko na satonoše plodišta u otvorima pregrada prije vraćanja medišnog saća po jednu oko 3 cm široku traku starog saća, koju će pčele brzo prigraditi te će im služiti za prijelaznu sponu između gornjeg i donjeg reda. One se u proljeću mogu lakše maknuti od isprepletenih i čvrstih labirinata od voska i propolisa koje bi pčele inače same za tu svrhu izgradile.

Tom prilikom letimično se listanjem pogleda i plodište, utvrdi koliko ima okvira ili kvadratnih decimetara legla i meda u plodištu. Maticu ne treba baš ni tražiti, ako o njoj na kartonu košnice postoje podaci i ako je poklopljeno radiličko leglo pravilno i u cjelovitim uzornim površinama. Time su izvršene zadaće pod 1) i 2), pa treba odmah nakon zatvaranja košnice ubilježiti sve o pčelcu, a posebice količinu zimnice u karton na vratima ili u bilježnicu i nastaviti rad na slijedećoj košnici. Pčele će se za prihranjivanja i do zime same rasporediti u oba reda saća, a nastupom hladnoće povući i gnijezdo posve ili djelomično u medište pod zalihe.

U većine lisnjača rešetka je čvrsto pribijena na srednju pregradu i ne može se vaditi. Pregrada se doduše može, kako neki pčelari i i rade, nakon ispražnjenja medišta povući dlijetom oko 20 mm natrag te podići maticu s gnijezdom u medište, ali je zapaženo da u proljeću, unatoč prolazu na čelu, pregrada otežava čišćenje i zračenje košnice, zaustavlja prašak u donjem redu saća i priječi u izuzetno povoljnom proljeću širenje gnijezda u donji red saća. Stoga je najbolje, kako je naprijed obrazloženo, da se ta pregrada posve izvadi i uspostavi povezanost redova. To se može učiniti kako je dolje opisano.

Nakon otvaranja medišnog prozora pusti se nekoliko dimova i izvadi saće iz medišta na kozlić. Zatim se izvade palice iz medišta, odigne srednja pregrada s rešetkom i pčele otresu u plodište. Ako je potrebno, vadi se i plodišni prozor i listanjem obavi letimičan pregled plodišta. No ako je pčelama krcato i plodište i medište, a podaci o matici nalaze se na kartonu, iskusan će pčelar jednim pogledom odozgo vidjeti sve.

On može usred gnijezda odozgo, ne dirajući ništa, dimom naglo otjerati pčele i spaziti kakvo je leglo i dokle se proteže. Zatim se odmah polože izravno na satonoše plodišnih okvira poprijeko ukoso željezne palice medišta (jer su bez rupa i utora predugačke izvan svog redovnog ležišta) i na njih postavi natrag u košnicu s kozlića sve medišno saće, ono puno meda i tamnije lijevo i desno, a ljepše i svjetlije, s užim mednim vijencima, u sredini jer će oni primiti veći dio zimskog i proljetnog gnijezda. Još prije no što se u sredinu stave odabrana zadnja 3 do 4 okvira, može se kroz preostali hodnik staviti gore poprijeko na okvire lijevo i desno te sprijeda i straga oko 5 mm debeli prutić od grančice dug oko 6 cm. Zatim se podržavanjem rukom uvuče lagano i spusti na te prutiće srednja pregrada, na kojoj se kartonom ili Ijepenkom zatvore matične rešetke. Prije toga mogu se dimom ili perom potjerati sa stropa zaostale pčele. Kad se daska posve prikuči uz čelo i zatvorj medište odozgo, onih nekoliko što zaostane, same će izaći i ući okolo na saće.

U sredinu se zatim uvuku još preostali okviri i gurnu u svoje razmake na čelu, tako da sada sve saće čini jednu cjelinu koju u sredini neznatno dijeli tek debljina željeznih palica od 6 ili 8 mm. Na plodište se zatim vrati (ili je tamo i ostao) prozor, na nj se postavi medišni prozor i utisne na saće, tako da se daska gore malo odigne i prostor posve zatvori košnicu.

Slabi pčelci iz donjeg reda košnica mogu se mijenjati s jakima iz gornjeg reda. Ako su za jedan red saća preslabi, mogu se u samom plodištu stegnuti na.manji broj okvira, ukoliko ih radi dobre mlade matice uopće vrijedi uzimiti. Ako se radi o nekoj staroj i već nemoćnoj matici, treba je svakako izmijeniti. To se najjednostavnije obavlja tako da se slabić izvadi na kozlić, nađe matica i ukloni. Iz rezerve se donese nukleus koji se, zajedno sa svojom maticom, složi u plodište bez ikakva ograđivanja i posebnih priprema. Uza zadnji okvir s leglom rezervnog pčelca odmah se slože s kozlića i okviri s leglom pojačavanog pčelca, tako da svi zajedno čine nerazdvojno cjelovito gnijezdo. Zatim se dodaju preostali okviri sa pčelama i zalihama, pa se istresu i preko kartona ubace u košnicu i pčele sa stijenke nukleusa. S takvim pojačanjem, dopunskim hranjenjem i unapređivanjem može pčelac zadržati i cijelo plodište.

Ako pčelac ima mladu maticu, i to je još nerazvijeni trećak ili kasni uzgoj, bolje je da se i u plodištu stegne na manji broj okvira, npr. na 6, na kojima mu dostaje zimnica od 9 kg meda. Nije ni uputno naprezati takva pčelca punim zimskim prihranjivanjem. Ako mu se na njegovu saću ne može složiti valjana zimnica od 9 do 10 kg na 6 ili 7 AZ okvira, treba takve okvire s dobrim mednim vijencima i zajedno sa pčelama na njima prenijeti iz medišta odličnih zajednica, a one, za nadoknadu, hraniti. Iza zadnjeg okvira prema hladnijoj strani stavi se umjesto sedmog ili osmog okvira pregradna daska, ova do stropa zatvori novinskim papirom, a iza pregrade najbolje je staviti neku dobru izolaciju (slamu, pozder u jutenom jastučiću, kukuruznu perušinu, ali ne papir, koji navlači vlagu). Dobro je smanjiti i slobodan prostor ispod palica, tako da se ispuni daščicom s kosinom i izrezom pred letom, jer podnica je za slabe pčelce u prijelazno doba jeseni, zime i proljeća često granica između života i smrti za pojedine sabiračice. One se posljednjim snagama kroz hladan zrak dočepaju leta.

U jakom pčelcu ondje ih već dočeka val topline i spasa, u slabom ledena prazna podnica. Kosina od topla materijala do okvira i saća može pomoći da se popnu do gnijezda, a osim toga, kad krene leglo, pčele i tu treba da griju nekoliko kubičnih decimetara prostora manje.

Inače se stezanje gnijezda preporučuje samo za krajnje košnice u nizu (bloku) lisnjača. Utjecajem hladnoće izvana na vanjske stijenke košnica i završne okvire kondenzira se vlaga iz gnijezda pa ih, uz kvarenje zaliha u njima, prekrije i plijesan. Stoga je dobro da se, umjesto zadnjeg okvira, nakraj prema vani stavi pregradna daska i do stropa zatvori preloženim papirom. Ali ako imamo izrazito jaku zajednicu, koja dobro prekriva sve saće, šteta bi bilo gubiti koristan prostor pa se nakraj, umjesto pregrade, treba staviti okvir pun poklomalnom kapacitetu bolji je izolator od daske. Umjesto unutrašnje izolacije može se na završne košnice ili, ako je to pčelinjak, između nje i stijenke pčelinjaka staviti neka vanjska izolacija. Slama se iznutra stavlja samo onda ako je završni pčelac slab pa se mora stegnuti prema unutra na 6 do 7 okvira. Bolje je, ako je to moguće, da se jednostavno zamijene košnice i nakraj postavljaju jake zajednice.

Iskucanci u AŽ lisnjačama rijetko se kad upotrebljavaju za pojačavanje, jer uz manje stezanje mogu sami ispuniti polovinu košnice. Ako se iskucancem spašava bezmatak, bolje je da se iskucanac najprije ubaci na izgrađeno saće u zatvoreno medište ili nukleus, pa kad se ondje za nekoliko dana udomaći, izvadi se pregradna daska i na donji red s bezmatkom stavi na satonoše jednostruk novinski papir. Na nj se koso polože željezne palice medišta i iskucanac s kozlića ili nukleus složi u medište. Pregrada se stavi gore na saće kako je naprijed opisano. Bezmatak će postepeno progristi papir i priključiti se ispravnom pčelcu u medištu, zauzevši s njim cijelu košnicu. Ako je bezmatak još jak i ako već ima trutovskog legla i lažnih matica, bolje je da se prije spajanja izvuku okviri s takvim leglom i podijele s kraja po jakim pčelcima, a od njih izvučeni okviri sa pčelama na njima vrate u bezmatak.

Ako je do žurbe, može se iskucanac i izravno ubaciti. Za tu se svrhu najprije saće za iskucanca izvadi iz gornjeg reda (medišta), ometu pčele, izvadi pregrada i na nju stavi preko cijelog plodišta sa zatvorenim prozorom dvostruki novinski papir. Zatim se na nj ukoso stave palice, lijevo i desno na njih po jedan ili dva najteža okvira da učvrste palice, a na ove odozgo pregrada na drvca sa zatvorenom rešetkom.

Tako je sve unaprijed priređeno i iskucanac se (ponajbolje uveče) zamahom ubaci iz svoje transportne kutije u otvoreno medište, a ostatak istrese na karton i također kefom omete u košnicu. Kad se pčele malo uspnu na čelu i sa strana na okvire, lagano se redom uvuku i ostali okviri i ispuni te zatvori medište. Dok pčele progrizu dvostruki papir, iskucanac će se već udomaćiti i spajanje prema gore proći će bez borbe.

Nipošto se iskucanac ne smije baciti na sipaonik pa da sam uđe bezmatku. Ne treba se uzdati ni u dim, jer će uvijek doći do nekog pokolja između domaćih pčela i pridošlica, pri čemu može među prvima biti ubijena matica ili teško osakaćena. Ne može se uopće preporučiti da se iskucanci bilo kako dodaju nekom pčelcu, vjerujući da će pčele same odabrati bolju maticu. Iskucanci su u većini drugaci ili trećaci i imaju izvrsne i neiscrpljene mlade matice. One se pri ulasku u košnicu smeteno žure i mogu biti uklupčane prije no što dođe do te zamiiljene selekcije, a započeti se pokolj zatim nastavlja. Radi tih matica uvijek je bolje da se iskucanac prihvati na izgrađeno saće s mednim vijencima i, ako baš treba, uz neko umjereno prihranjivanje. Kad se ti domaći, zamjena matice, spajanje ili povećavanje može se mirno obaviti nakon valjanih priprema. Ako to ne traži prijeka potreba ili ne diktira obilje iskucanaca, uvijek je bolje da se oni odvojeno smjeste u medište i nukleuse te, prema tome kakve kvalitete pokažu sve matice u proljetnom razvoju, može se vršiti izmjena ili ostaviti razvoj uporedo pa spajati pred glavnu pašu.

Ako su pčelci u medištima posebno uzimljeni, leta takvih medišta ostave se otvorena u punoj širini. Ako je pak u medištu nad izolacijom rezervno saće ili je pčelac uzimljen na dva reda saća, medišno leto treba dobro začepiti’novinskim papirom i još izvana staviti zapornu letvicu.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.