Veliki voskov moljac, neprijatelj pčela

Veliki voskov moljac, Galleria mellonella (ženka duga oko 13 mm, a mužjak oko 11 mm, raspon krila oko 25 do 30 mm, na krilima se nalaze tamne mrlje) i mali voskov moljac, Achroea grisella (ženka duga oko 11 mm, a mužjak oko 9 mm, raspon krila oko 20 mm) najpoznatiji su i najrašireniji štetnici na pčelinjem saću.

Njihove ličinke oštećuju naročito ono saće koje se nalazi izvan košnice, no nalazimo ih i u košnici slabijih pčelinjih zajednica. Sam odrasli leptir ne čini nikakve štete na saću. Voskovi su moljci noćni leptiri koji se javljaju u toplije godišnje doba. Ženke tih leptira nose po nekoliko stotina jaja u nakupinama, obično na razna zaštićena mjesta na saću koje se nalazi u tami.

Cjelokupni razvoj ovih leptira (jaje, ličinka, kukuljica) traje različito dugo, što je uglavnom zavisno o vanjskoj temperaturi. Ličinke imaju 13 kolutića i 8 pari nogu, a boje su bjelkastožućkaste. Na saću čine kanale, razaraju ga, i obavijaju se tankim nitima koje ispredu u posebnim žlijezdama glave. Ličinke se hrane voskom, peludom i čahuricama kukuljica. One mogu uzrokovati i poremetnje u razvoju pčelinjih ličinki i kukuljica.

Uništavati samog leptira teško je jer je plašljiv i sakriva se. Najbolje ćemo ga suzbijati ako uništavamo njegove razvojne stadije. Valja održavati čistoću u košnicama i u pčelinjaku. U jakim i dobro držanim pčelinjim zajednicama nema moljaca. Saće, koje u toplo godišnje doba čuvamo izvan košnice, treba u dobro zatvorenom prostoru podvrći utjecaju kakvog plinovitog sredstva što ubija razvojne stadije moljca.

Jedno od najstarijih i najviše upotrebljavanih sredstava jest sumporni dioksid koji se obično dobiva paljenjem sumpora u prostoru gdje je saće spremljeno. Probitačno je upotrijebiti 50 g sumpora na 1 m3 prostora. Dobra su i druga sredstva, npr.: sulfolikvid (prostor: sredstvo 500 : 1, 72 sata), monoklorbenzol (500 : 1 , 3 do 4 tjedna), tetrakloretan (100 : 1, 2 do 3 tjedna), heksakloretan i paradiklorbenzol (1000 : 1, 3 do 4 tjedna). Navedena sredstva stavimo u posebne posudice da hlape a iza određenog vremena uklonimo ih. Saće, koje ne pohranjujemo u zatvorenom prostoru, valja objesiti na svijetlom, suhom i zračnom prostoru.